Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

[FOTO] HPD Gojzerica: Osjetiti Konjuh pod nogama

Planinari HPD Gojzerice iz Požege ovaj vikend doslovno su shvatili što to znači: ''Osjetiti Konjuh pod nogama''

Autor: RVA/HPD Gojzerica
Fotografija: RVA/HPD Gojzerica
Datum:
Broj pregleda: 509

Planinari HPD Gojzerice iz Požege ovaj vikend doslovno su shvatili što to znači: ''Osjetiti Konjuh pod nogama''.  Na vlastitoj koži osjetili su svu snagu ove naočigled pitome bosanske planine, koja vrlo dobro skriva svoju divlju ćud. Najviši vrh Konjuh 1328 mnv i nije tako visok, travnate i šumovite visoravni također djeluju pitomo, ali onaj tvrdi bosanski kamen koji se krije u srcu planine pokazao je svoju pravu ćud.

U Živnice nedaleko Tuzle pristigli su oko 20 sati, pa uz pratnju domaćina iz PD Konjuha Tuzla Steve (Stiva) i Nade Cenbauer, nastavili su put u planinu prema planinarskom domu Javorje (1102 mnv). Nakon sat vremena vožnje uskom i krivudavom planinskom cesticom došli su u blizinu doma, gdje su izašli iz kombija, pokupili svoje stvari i nastavili natovareni pješice nekih 10-tak minuta. Kad su stigli u dom dočekali su ih ljubazni domaćini Mirsada i Kula (domarka i domar), s toplom ''begovom čorbom'' koja ih je okrijepila i vratila im energiju potrošenu na putu. Brzo poslije večere i kratkog druženja otišli su na noćenje, jer ujutro čekao ih je naporan dan. Nakon ustajanja i doručka grupa planinara pod Stivovim vodstvom uputila se ''Borinom stazom'' na vrh Bandijera (Bandera) 1209 mnv. Dan je bio oblačan, a teren mokar i blatan što je otežavalo kretanje. Kad su došli na sajle, sve se učinilo još teže i zahtjevnije.

Noge su klecale i proklizavale, a sajla je klizila pod rukama ne dajući dodatnu sigurnost. Unatoč svim nedaćama osmijeh se vratio na lica planinara, podno vrha kad su doživjeli snježnu idilu. Na vrhu je uslijedilo fotografiranje, ali ne i uživanje u krasnim pogledima jer vremenski uvjeti nisu dozvoljavali više. Zadovoljni nastavili su se spuštati ''Borinom stazom'' (Boro je jedan od osnivača PD Konjuha, koji je prvi umro pa je staza nazvana po njemu) do sela Stupara, gdje su se odmorili i ručali. Nakon odmora krenuli su uz planinsku rječicu Zatoču i nastavili uspon prema planinarskom domu Javorje, gdje ih je čekala večera i druženje s domaćinima. Prije nego su stigli na cilj prepriječila im se blatnjava šumska cesta i usporila njihovo kretanje.

Do mjesta gdje su ostavili kombi podno doma, stigli su blatni i iscrpljeni. To ih nije spriječilo da uživaju fotografirajući izvorne bosanske stećke iz vremena bogumila i Bosanskog kraljevstva. U domu su slijedili sati čišćenja i sušenja, te nešto ranija večera iza koje je počelo druženje s domaćinima i spavanje. Drugi dan čekalo ih je ranije ustajanje, doručak, pakiranje i odlazak prema planinarskom domu Zobik, od kojega kreće uspon ka najvišem vrhu Konjuh (Veliki Konjuh). Vožnja  trusnim planinskim putovima uz prelazak klimavih drvenih mostića, potrajala je nešto više od sat vremena. Vozilo su ostavili na parkiralištu i nastavili pješice prema domu.

Tu ih je čekala veća grupa planinara iz PD Konjuh Tuzla, koja se zajedno s njima uputila na vrh. Uslijedio je žestoki uspon uskim utabanim stazicama, te su vrlo brzo stigli do vrha Varda 791 mnv. Nakon toga nastavili su Vinkovačkom kosom do prvih litica koje su vodile dalje prema vrhu. Kako kažu domaći planinari Vinkovačka kosa dobila je ime po tome, jer kad je lijep i sunčan dan s nje se dobro vide Vinkovci u daljini. Na to je netko od gostiju iz Požege u doviknuo u šali:''Ono tamo što se ne vidi,to je Triglav!'' Svi su se grohotom nasmijali i zažalili što nije ljepši dan, da se može uživati u prekrasnim vidicima. Nastavili su ''žiletom'' prema vrhu, a pod nogama su im mokra trava i skliska stijena otežavali uspon. Nakon par sati mukotrpnog uspona stigli su na Mali Konjuh 1191 mnv i tamo napravili kratku pauzu za fotografiranje i nastavili.

Nakon još 20-tak minuta stigli su do vrha koji je bio na području bivšeg vojnog objekta. Na vrhu napravili su pauzu za ručak, a poslije ručka uslijedilo je slavodobitno fotografiranje uz hrpu državnih i planinarskih zastava. Poslije fotografiranja odmah su krenuli prema dolje, jer slijedio im je naporan povratak. Poslije se pokazalo da je povratak bio dvostruko naporniji od uspona. Kiša koja je padala prethodnih dana napravila je svoje, silazak je bio strm i zahtjevan zbog skliskog terena. Spuštali su se korak po korak uz pomoć štapova, a unatoč svemu bilo je manjih proklizavanja. Oprez je bio neophodan zbog oštrih litica koje su prijetile u slučaju pada i nekontroliranog proklizavanja. Nakon nekoliko sati mukotrpnog spuštanja stigli su živi i zdravi do planinarskog doma Zobik 570 mnv i svima je bilo jasno što to znači: ''Osjetiti Konjuh pod nogama''. Bez pauze nastavili prema vozilu gdje su se brzo presvukli i krenuli put Tuzle. U centru Tuzle uz teniske terene nalazi se restoran ''Sezam'', gdje su u društvu domaćina uživali u zasluženim ćevapima i čuvenom Tuzlanskom pivu. Tijekom druženja dogovorili su svoj sljedeći dolazak na Konjuh, a nakon svega uslijedilo je jedno sjetno ''Doviđenja!''      

Višeslav Turković

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?