Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Antonija niže trkački uspjeh za uspjehom "Trčanje je više od natjecanja!"

Lipičanka zaražena trkačkim virusom

Autor: Aleksandar Grlić
Fotografija: Ivan Jakovljević / FOTOimago
Datum:
Broj pregleda: 2139

"Motivacija da krenem s trčanjem mi je bio stres na poslu", kaže Lipičanka Antonija Džolić koja je prošlog vikeda osvojila drugo mjesto na utrci "NovskaRun8K". Prije toga osvojila je nekoliko Utrka Grada Pakraca, šesto mjesto na Zagrebačkom ceneru... Niže rezultate iako se trčanjem bavi tek dvije godine.

Copyright: Željko Sajko - Saja

- Krenula sam trčati po stadionu i otišla na prvu utrku. Ostvarila sam vrlo dobar rezultat pa sam se priključila ekipi "Moslavina u pokretu" jer sam tamo poznavala Igora Ermakoru. U jednoj utrci sam osvojila četvrto mjesto. Zaključila sam da sam brza i bez treninga i onda sam počela malo intenzivnije trenirati. Igor me upoznao s Perom Budijom iz Križevaca koji je i njemu bio trener - prisjeća se Antonija kako se zarazila s "trkačkim virusom".

Copyright: Željko Sajko - Saja

- S trenerom sam radila godinu dana, ali radi ozljede sam morala prošlu godinu pauzirati, to je rezultiralo i sporijim vremenima s obzirom na to da očekujem od sebe puno više. Zapravo je i dobro s obzirom na to koliko imam posla. Jednostavno nemam toliko vremena trenirati. Radim u komercijali u prodaji ortopedskih pomagala. Pokrivam cijelu Slavoniju. Sad trčim pet do 10 kilometara dnevno. Dok sam u punom treningu za polumaraton radila do 270 kilometara mjesečno - nastavlja najbrža Lipičanka.

Copyright: Željko Sajko - Saja

- Više manje uvijek sam u nekakvom sportu, cijelu osnovnu školu sam igrala rukomet. Onda sam otišla van grada i nisam bila u klubu pa sam rekreativno trčala, pokušala neke borilačke vještine i tako sam se nekako našla u trčanju. Shvatila sam da mi pogoduje. Trčanje nije samo natjecanje. Upoznaje se prijatelje iz cijele Hrvatske. Jednostavno kad si u tome, na natjecanjima su stalno jedni te isti ljudi i nakon pet-šest utrka postanemo prijatelji i čujemo se, razmjenjujemo iskustva, pričamo gdje se kupuju najpovoljnije tenisice. Očito to tako jednostavno funkcionira - kaže Antonija.

Copyright: Ivan Jakovljević / FOTOimago

- Najzanimljivija utrka mi je definitivno Zagrebački noćni cener koju sam, ako se ne varam, istrčala za 45 minuta već dvije godine za redom. Prošla godina je bila iznad očekivanja, jer sam propustila pripreme, a prethodna je bila odlična s obzirom na nevrijeme koje nas je onemogućavalo u trčanju. Mislim da sam tad bila samo pola minute brža. Naravna da očekujem sada bolja vremena i rezultate. Sve ovisi o vremenu koje mi ostaje za treniranje. Jednostavno se neke svari moraju posložiti. Ne treba siliti neke stvari, to dođe samo od sebe. Za trčanje nikada nije kasno - rekla nam je Džolić.

Copyright: Ivan Jakovljević / FOTOimago


- Planiram sada doći u Požegu na polumaraton. Nakon toga idem na utrku Kutina-Voloder, za dalje ne znam. Sve ću to odraditi bez nekakvih posebnih priprema, na temelju ovoga što sam do sad radila, više rekreativno. Onda ću vidjeti za sljedeću godinu Osječki polumaraton mi je bio odlična utrla prošle godine, pa bih voljela otići da poboljšam rezultat. Ako se oporavim od ozljede, možda se ponovno odlučim na ozbiljniji trening. Trčanje oduzima puno vremena. Ovo što sad radim uzme mi maksimalno 35 minuta. Dok radi duže treninge po do 20 kilometara, naravno to oduzme i po dva sata plus istezanje i dobra prehrana poslije. Dva sata minimalno dnevno moram izdvojiti za trčanje - objašnjava Antonija.

Sve više Lipičana i Pakračana trči. Na utrci u Novskoj ih je nastupilo čak 16.

- Svuda trčimo, najviše po asfaltu na relaciji Lipik-Pakrac jer je osvijetljeno i može se trčati po noći kad su velike vrućine. Dok je hladnije, koristimo i stazu napravljenu u sklopu projekta "Stazama lipicanaca i kune". Tamo je makadam, a znamo otići i na Omanovac gdje isto postoji kružna staza. Postoji Sportsko-atletska udruga Lipik-Pakrac koja će zasad tako funkcionirati. Još uvijek mislim da nema dovoljno ljudi da bi se napravio klub. Za natjecanje mora biti barem tri muška i ženska trkača koji se mogu natjecati. Nemamo naravno ni stadion. Treba se stvoriti masa, ne treba ljude maltretirati da krenu. Kad sam počela trčati, nitko nije trčao, sad izlazim van pa netko uvijek trči - rekla nam je Lipičanka.

- Kad se stvori malo više ozbiljnijih ljudi mislim da ćemo onda definitivno ići prema tome, s obzirom na to da je prije na našem području i postojao klub koji je vodio gospodin Ivo Molnar. U Lipiku se održavao i polumaraton. Stari maratonci to znaju - zaključuje na kraju Antonija.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?