Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

[FOTO] Silvija i Ratimir Čajka - prvi Požežani koji su osvojili Elbrus, najviši vrh Europe

„Kad smo došli na vrh zagrlili smo se i plakali jer smo bili preplavljeni emocijama. Nakon Elbrusa u našim životima ništa više nije isto“, rekli su nam Silvija i Ratimir

Autor: Slavenko Čuljak
Fotografija: Obitelj Čajka
Datum:
Broj pregleda: 875

Krajem kolovoza prošle godine na našem portalu upoznali smo obitelj Čajka, supružnike Silviju i Ratimira, članove požeškog HPD Sokolovac, pasionirane planinare i alpiniste koji su se tada vratili s vrha Alpa, 4.810 metara visokog Mont Blanca.

Nezaustavljivo su najavili nove pohode i godinu dana kasnije postali prvi Požežani koji su osvojili vrh Europe, čak 5.642 metra visok Elbrus u Rusiji. Elbrus je ugasli vulkan na Kavkazu, svega nekoliko kilometara od Gruzije i jedna je od opasnijih planina za osvajanje.

Takav poduhvat zahtjeva dobro odrađene pripreme pa su prije odlaska u Rusiji odradili četiri izleta.

„Osvajanje Elbrusa se zadnjeg dana sastoji od 1.850 metara uspona i 14 do 15 sati hoda.  Prvi pripremni izlet za to bio nam je Velebit da dosegnemo visinu od 1.700 metara. Hodali smo 14 i pol sati te napravili preko 2.000 metara u usponu, više nego li nam treba. Drugi izlet bio je u Slovačku na dosta zahtjevan vrh Krivan od 2.495 metara te dan poslije na najviši poljski vrh Rysy visok 2.503 metra.

Nekoliko tjedana kasnije otišli smo na 3.666 metara austrijskog Grossvenedigera, a sljedeće smo trebali ići na preko 4.000 metara visok talijanski Gran Paradiso, no zbog lošeg vremena smo odustali. Umjesto toga otišli smo na Biokovo u drugu fizičku krajnost te dva dana hodali i penjali se na 35 stupnjeva celzija. Na kraju smo pred put odradili još dva kondicijska treninga na našoj Požeškoj gori“, prepričao nam je Ratimir.

Na put su krenuli 5. kolovoza ujutro prema Budimpešti, odakle ih je čekao let za Rusiju, a u pohodu im se pridružio vjerni alpinistički partner Hrvoje Tržić, predsjednik PD Krndija iz Našica.

Preko Moskve stigli su do mjesta Mineralnye Vody gdje ih je dočekao vodič Andrey Voronin te po dvoje Kanađana i Amerikanaca s kojima su u grupi krenuli u osvajanje Elbrusa.

Smjestili su se u selo Terskol i proveli noć, da bi sutradan kao pripremu hodali na vrh 3.400 metara. Nisu mogli do kraja vrha, koji je smješten u Gruziji te svi osim Rusa trebaju posebne dozvole.  Taj izlet bio je od koristi vodiču koji je htio vidjeti jesu li spremni  upustiti se u avanturu osvajanja Elbrusa.

Planirano su prešli za vrlo dobra dva sata, dok prema riječima vodiča slabije pripremljene grupe za to trebaju i četiri sata. Silvija dodaje da su osim kondicijskih priprema važne i one psihološke jer nije nebitno kako se čovjek spreman nositi s izazovima na opasnom usponu, u situacijama kad trebaš pomoći prijatelju u krizi te jesi li spreman ići na takve visine. Nakon dobro odrađenog testa spustili su se do sela gdje su proslavili Silvijin rođendan.

Četvrtog dana su žičarom došli na 3.800 metara nadmorske visine smjestivši se u hotel Snezhny bars (Snježni leopard). To je za njih bio iznenađujuće dobar smještaj, jer inače se spava u šatorima i metalnim kontejnerima, a oni su u ovom aranžmanu spavali u hotelu s vrhunskim obrocima gdje im nisu bile potrebne ni iznajmljene vreće za spavanje i druga oprema. Tog dana su odradili još jedan pripremni trening te se vratili natrag.

Petog dana, 9. kolovoza, su se za četiri sata penjali sa 3.800 na oko 4.800 metara. Po povratku ih je dočekala loša vijest -  vremenska prognoza je za njihove dane predviđene za uspon (11. ili 12. kolovoza) bila loša. Donijeli su brzu odluku i gotovo bez odmora krenuli na Elbrus već sutradan, 10. kolovoza u ponoć, jer je prognoza za taj dan još bila dobra.

Ovog puta su imali manjih problema s visinskom bolesti. Ratimir je na oko 5.400 metara teško dolazio do zraka iako su bili na ravnom dijelu. Nakon kratke pauze potpuno se opravio za završni uspon. Pred samim vrhom Silviju je pak uhvatila mučnina, no i ona je ubrzo mogla nastaviti dalje. Upravo u takvim situacijama važna je podrška, bodrenje i timski rad.

Putem su svjedočili i prekrasnim fenomenima. Naime, na toj visini svane već oko 4,15 sati jer nema zapreka suncu. Tako se s istočne strane vidi sunce i dan, a na zapadnoj strani još uvijek noć i mrkli mrak.

Na kraju su nakon deset sati uspona sa 3.800 na 5.642 metra osvojili Elbrus i popeli se na vrh Europe.

„Kad smo došli na vrh zagrlili smo se i plakali jer smo bili preplavljeni emocijama“, prisjeća se Silvija. Tamo su se zadržali petnaestak minuta, gdje su zbog velike hladnoće i surovih uvjeta uspjeli zabilježiti svega nekoliko fotografija za uspomenu.

Ratimir dodaje da su bazni kampovi obično na najviše 1.000 metara ispod vrha, no oni su krenuli sa znatno niže pozicije u posljednji uspon. Po povratku u hotel proslavili su svoj pothvat sa članovima ekipe i vodičem.

Zbog izmjene plana ostao im je dan viška. Tako „nabrijani“ odlučili su još jedan dan hodati s 2.100 na 3.100 metara nadmorske visine i 20 kilometara hoda, što su prošli za pet sati.

Silvija i Ratimir prvi su ljudi iz Požeštine koji su osvojili vrh Europe, k tomu još i kao bračni par, što je posebno rijetko.

Na kraju svega, ističu da su presretni i prezadovoljni s iskustvom te da nakon Elbrusa u njihovim životima ništa više nije isto. Uspoređujući dosadašnje pothvate, slažu se da je uspon na Mont Blanc bio tehnički teži, s provalijama i vertikalnim usponima, ali je smrtnost na Elbrusu veća zbog hladnoće i naglih promjena vremena koje odnose brojne živote.

I dalje im je želja u sljedećih nekoliko godina osvojiti Lenin peak na granici Kirgistana i Tadžikistana, jedan od tehnički lakših vrhova za uspon iznad 7.000 metara nadmorske visine. No, osim što je riječ o dosta velikom financijskom zalogaju, veći problem je da poduhvat traje 21 dan, a što si kao bračni par ne mogu priuštiti u komadu zbog poslovnih obveza. Kao životni cilj postavili su si obići sve najviše vrhove europskih država, a što im zasad dobro ide.

Od lokalnih ciljeva preostaje im osvajanje hrvatskih vrhova. Do sada su zaslužili zlatne značke, preostaju im za ovu godinu visoko priznanje za preko 125 točaka i na kraju za sljedeću godinu najviše priznanje Hrvatske planinarske obilaznice nakon obilaska 150 kontrolnih točaka najatraktivnijih hrvatskih vrhova.

Na kraju su zahvalili glavnom sponzoru Auto Hrvatska MAN te sponzorima Požeško-slavonskoj županiji, Ljekarni Škoko i pizzeriji Mama Mia na podršci u pothvatu uspona na Elbrus.

Silvija i Ratimire, sretno i radujemo se vašim novim uspjesima!

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?