Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Zelena patrola: "Latinovac je ispunio i više od  naših očekivanja,  želimo se vratiti"

Zelena patrola: "Latinovac je ispunio i više od naših očekivanja, želimo se vratiti"

"U jednom trenutku čovjek se mora pitati što mu je u životu važno i kakav život želi imati, u Latinovcu imam osjećaj da stvarno nečem korisnom doprinosim i da je moje vrijeme kvalitetno utrošeno. Stvaram jednu, nadam se održivu zajednicu i pokušavam ljude educirati o nekim drugačijim modelima života."

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski
Datum:
Broj pregleda: 2098

Naša Zelena patrola ugostila je djelatnike i volontere Eko centra Latinovac, s nama su Danijela Beretin i Mario Miličević, te volonteri Beatriz Fernandez, Emanuela Gomes i Joao Dominguez. Bila je to prilika da iz prve ruke doznamo sve o centru, aktivnostima i volonterima koji ga posjećuju.

Danijela, kada je uspostavljen Eko centar Latinovac?

Danijela Beretin:
Eko centar Latinovac je uspostavljen 1995. godine, od grupe entuzijasta koji su odlučili napraviti nešto zajedno kao odgovor na brojna nemirna događanja u to vrijeme i zapravo na neki način raditi na izgradnji mira na našem području, tako da 1995. godine je po prvi put okupljena grupa a od 1998 .godine formalno registrirana.

Koja je glavna ideja Eko centra Latinovac?

Danijela Beretin: Eko centar Latinovac je počeo s idejom uspostavljanja izgradnje mira i širenja ideje mira na području Hrvatske i šire, budući da je okupljao brojne ljude iz različitih dijelova svijeta. Međutim zadnjih par godina smo mi kao grupa aktivnih ljudi unutar Eko centra Latinovac odlučili usmjeriti svoj rad u poboljšanje života, kvalitete života sela Latinovac, općine Čaglin te na neki način poticati i promovirati održive stilova življenja, permakulture na našem području i razvoj naše male zajednice.

Na koji način živi Latinovac i što to podrazumijeva?

Danijela Beretin: Latinovac ima različita životna razdoblja, ako govorimo o samom selu imamo taj dio zime gdje je sve tiho i nema puno događanja, samo jednu zimu smo imali događanja i tijekom zime kada nam je bilo nekoliko volontera tamo, ali uglavnom su nam događanja u proljeće pa do kasne jeseni, tako da Latinovac ima tu nekakvu dinamiku, zimski period, vrijeme spavanja i ljetni i jesenski i proljetni period kada radimo aktivno sa zajednicom. Radimo na brojnim aktivnostima unutar zajednice kako s volonterima, tako i s lokalnim stanovništvom.

Provodite brojne projekte, koji je njihov cilj i koji su to projekti?

Danijela Beretin: Kao što sam rekla cilj Eko centra Latinovac je poboljšanje kvalitete života lokalnog stanovništva, tako je i cilj našeg projekta isti. Nekakav općeniti cilj je da radimo na poboljšanju života na tom području, na povećanju aktivnosti i događanja, budući da na našem području nema događanja osobito za djecu, a nema niti za druge dijelove populacije, pa nam je to na neki način glavni cilj. Sad unutar projekata imamo različite dodatne ciljeve poput promocije i razvoja permakulture na našem području, poticanje interkulturalnog učenja, solidarnosti, međugeneracijskog povezivanja i tako dalje.

Volonteri iz brojnih zemalja dolaze u Latinovac. Od 2012. ste uključeni u europske volonterske projekte. Odradili ste ih više od 10 ugostili više oko 100 volontera iz 15 europskih zemalja. Velike su to brojke za tako jednom malo mjesto kao što je Latinovac.

Danijela Beretin: Do sada smo odradili 11 projekata, 12. je pri kraju i ugostili smo 90 i nešto volontera. To su izrazito velike brojke i za nas to znači puno. Dolaze mladi koji na neki način oživljavaju selo. Ljudi, mještani sela kažu kako im je to jako važno jer selo napokon živi, čuju smijeh, volonteri im dolaze pomoći, druže se s njima, provode svoje slobodno vrijeme kod njih i to na neki način znači vračanje života u zajednicu koja je već stara i praktički dijelom izumire.

Jedno zanimljivo predavanje i radionica održano je prije nekoliko dana u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požege. To je bila radionica i predavanje o permakulturi koju je vodio naš gost Mario Miličević, također jedan od zaposlenika u Eko centru Latinovac, vrlo zanimljiva radionica, doznali smo nešto o permakulturi za što do sada nismo znali?

Mario Miličević : Da to je tek prva radionica koju smo obavili. Znači planiramo se stvarno više angažirati u promociji i edukaciji o permakulturi. Ove godine ćemo biti domaćini jednoj međunarodnoj konvergenciji permakulture i prvi dan će biti otvoreno za javnost sva događanja. Bit će i javne radionice i javna predavanja i ovim putem bih pozvao sve zainteresirane da nas taj dan dođu posjetiti i upoznaju malo više permakulturu.

Rekli ste kad Vas pitaju što je permakultura, da se to ne može objasniti u samo jednoj rečenici, ali ukratko za naše slušatelje koji nisu bili na Vašem predavanju?

Mario Miličević: Rekao bih da je to jedan efikasan način života, gdje pokušavamo što više oponašati prirodu i što se manje boriti protiv nje. Jednostavno, pametno dizajniran život. Hajdemo reći na neki način to je povratak životu kojega su živjeli naši stari, jer su oni bili dosta održivi i dosta efikasni i racionalni u nekim svojim životnim odlukama. I to permakultura zapravo promovira samo uz jednu notu novih tehnologija, novih saznanja i nekog modernijeg načina razmišljanja.

To je zapravo nekakav suživot s prirodom na održiv ekološki način, gdje ne uništavamo nego obogaćujemo ono što nam priroda daje?

Mario Miličević : Da, i ne samo s prirodom kao nekim vanjskim entitetom, nego jedni s drugima, koliko god da je samoodrživost važna, u permakulturi se stavlja jak naglasak na razvoj zajednice, na poticanje, stvaranja takvih zajednica tako da je to jedan vrlo važan faktor.

Na predavanju ste najavili jednu zanimljivu stvar koja bi se mogla dogoditi i na našem području, to je Zelena tržnica gdje se razmjenjuje višak proizvoda, što je već uspostavljeno u Osijeku, je li tako?

Mario Miličević: Ne samo u Osijeku nego i u drugim gradovima Hrvatske, Split, Rijeka, Zagreb to su samo jedni od najvećih. Radi se o solidarnim eko grupama gdje se direktno povezuju proizvođači s potrošačima, znači tu je jedna direktna transakcija, ali nema posrednika i olakšava se život jednima i drugima. Dat ćemo si truda da tako nešto pokrenemo i ovdje u Požegi, i u okolici. Sve ovisi o samim proizvođačima koji imaju interesa, ako imaju resursa, a mislim da ima i jednog i drugog, samo je važno da se krene s tim dijalogom između obje strane i da se to malo iskoordinira.

Kako su stanovnici Latinovca prihvatili taj suživot s eko centrom i način na koji funkcionirate?

Danijela Beretin: Ja sad govorim u ime sela, to je malo nezgodno, bilo bi bolje pitati njih i njihov direktan komentar, ali ono što mi možemo čuti od njih je to da su oni jako zadovoljni, između ostalog mi radimo jednu od aktivnosti, Pomoć u zajednici, tako da smo jako puno s mještanima, surađujemo, kada god je moguće, dolazimo im pomoći u nekakvim sezonskim poslovima ili bilo čemu drugome i vrlo rado provodimo vrijeme jedni s drugima, tako da svaka naša aktivnost uključuje mještane, koliko god je moguće i tako se podržavamo. Na primjer kada smo išli na nekakva javna događanja onda su naše drage mještanke ispekle hrpu kolača koje smo mi nosili, pa smo prezentirali Latinovac. Svaka naša aktivnost, osobito one koje su malo većeg karaktera uključuju mještane i njihovu podršku i bez njih neke stvari ne bi bilo moguće na takav način odraditi.

Još jedna zanimljiva stvar koju organizirate, a zaboravili smo spomenuti, to je Slama fest u Latinovcu, je li tako?

Danijela Beretin: Pa da, od 2014. godine organiziramo Slama fest svake godine, s tim da je 2014. godine bio malo većeg karaktera, jer je bio dio projekta, odnosno prekograničnog projekta s Mađarskom i Hrvatskom i tada smo imali baš jako veliko događanje koje je uključivalo jako puno biciklista. Unazad par godina zapravo 2015. i 2016. radili smo malo manje, ali nam je jako stalo da radimo s djecom, tako da su djeca sudjelovala u izradi skulptura od slame u brojnim radionicama praktičnim. interkulturalnim i tako dalje. Imali smo čak i prezentacije djece iz našeg kraja a čiji roditelji potječu iz drugih zemalja, na primjer Makedonije, Rusije, Japana i ta djeca su prezentirala svoje zemlje pored volontera koji su prezentirali svoje, tako da je to bila jedna velika i interkulturalna razmjena. Nama je jako važan taj dio što permakultura zapravo obuhvaća, taj dio gdje se ljudi povezuju, rade skupa i uče jedni od drugih, razmjenjuju znanja, tako da taj dio isto pokušamo što više integrirati kao jedan peti element, jako važan za stvaranje zajednice.

Kakvi su planovi za neko bliže naredno razdoblje?

Danijela Beretin: Imamo sada već dva projekta europske volonterske službe, nas u tim projektima podržava Agencija za mobilnost i programe europske unije. Oni zapravo financiraju cijelu tu priču i sada ove godine imamo tu sreću da ćemo provesti tri projekta i okupiti jako veliki broj volontera. Imamo jedan projekt koji će se održavati u 7. i 8. mjesecu ove godine i onda poslije toga projekt koji će se održati u 9. i 10. mjesecu ove godine kada ćemo imati brojne radionice vezane za permakulturu. U tom periodu i Pomoć u zajednici, naravno kao jedan neizostavan dio naših aktivnosti, zatim radionice s djecom budući da škola tada počinje i tada nam je jako važna ta komunikacija s osnovnom školom iz Čaglina i brojne druge interkulturalne i kreativne aktivnosti i radionice.

Mario Miličević: Idući projekt u 7. i 8. mjesecu je fokusiran na razvijanje partnerstva s partnerskim organizacijama, ali baš dugoročno. Imamo tu permakulturnu konvergenciju, znači stavit ćemo se na permakulturnu kartu Balkana. Naša pozicija Latinovac blizu je Mađarske, Srbije i Bosne, stvarno bi bilo šteta ne iskoristiti tu stratešku poziciju. Također su nam vrlo važna dva ljetna kampa za mlade koje ćemo provesti u sklopu ovoga projekta jer imamo akreditaciju za slanje volontera, ali jednostavno još uvijek taj potencijal ne koristimo kako bi htjeli. Ovo je odlična prilika za mlade koji možda nemaju hrabrosti ili ne znaju kako izgleda, da se prođe kroz ta dva kampa, malo podruži s nama i s volonterima, da se upoznaju malo s radom Eko centa Latinovac i onda nakon toga nadam se odluče. Stvarno je odlična prilika i šteta je da se ne iskoristi.

Danijela Beretin: Pored ovih aktivnosti koje smo nabrojali organizirat ćemo Dane slame u Latinovcu, ove godine nećemo imati klasičan Slama fest, nego smo se odlučili održati Dane slame, prezentirati ljudima na koji način se slama može koristiti u svakodnevnom životu i tako prezentirati široj javnosti i održati niz edukacija, a u 9. mjesecu je plan raditi jesenski fest o čijim ćemo aktivnostima naknadno obavijestiti.

Oboje ste počeli kao volonteri u Eko centru Latinovac, ali Mariova priča je vrlo zanimljiva?

Mario Miličević: Zapravo, sve je to počelo s nekim upoznavanjem s permakulturom, kada sam vidio da se posao u struci svodi na klikanje osam ili više sati na dan, shvatio sam da se unatoč solidnoj zaradi, s time ne želim baviti do kraja života. Preselio sam se na selo blizu Vinkovaca i kada sam došao tamo, skužio sam da ne znam ništa o seoskom životu. 25 godina sam živio u gradu i tu me navukla permakultura kao neki efektivni način ruralnog života, završio sam tečaj na Vukomeriću i tada sam odlučio pokrenuti jednu udrugu u Osijeku, Danijela je bila uz još par ljudi inicijatorica te udruge koja još dan danas djeluje i kroz par godina smo stvarno puni entuzijazma, ostvarili odlične rezultate, među kojima je ta tržnica koju danas vode drugi ljudi, ali ideja još uvijek živi. Danijela se preselila u Latinovac, pozvala me na suradnju u projektu, bio sam kuhar na prvih par projekata i eto prst sudbine je rekao ti ćeš Mario biti tu u Latinovcu, kupio sam imanje, ostao ovdje i zaljubio se u mjesto i u mještane.

Dobro funkcionirate nakon 25 godina života u velikom gradu, a sada u malom selu Latinovac?

Mario Miličević: Ovo je samo moje osobno mišljenje, ali Zagreb kao tako veliki grad, zapravo dosta je mali naspram nekih svjetskih europskih gradova. Ne znam kako da to opišem, prvi put kada stanem pred semafor, moram čekati par minuta da pređem cestu, a u Latinovcu sam biciklom ili pješke, svuda 5 minuta, meni osobno tako male stvari jako puno znače i ja sam se ovdje pronašao stvarno.

Latinovac je ispunio i Vaša očekivanja, Danijela ?

Danijela Beretin: Mene je malo drugačiji put doveo do tamo, ali isto tako na neki način, permakultura jest bio dio koji je meni na neki način pokrenuo brojne stvari unutar mog načina razmišljanja, želja i potreba i kada samo počela razmišljati nakon studija gdje zapravo želim otići, Latinovac je za mene bio jedina opcija u tom trenutku. To je mjesto koje trebam i tako sam do 2014. godine došla u selo i još uvijek sam tu i još planiram ostati dugo.

Mario Miličević: Znači, sada će ovo biti možda malo filozofski, ali u jednom trenutku čovjek se mora pitati što mu je u životu važno i kakav život želi imati, u Latinovcu imam osjećaj da stvarno nečem korisnom doprinosim i da je moje vrijeme kvalitetno utrošeno. Stvaram jednu, nadam se održivu zajednicu i pokušavam ljude educirati o nekim drugačijim modelima života.

S nama su i naši gosti volonteri u Eko centru Latinovac Beatriz Fernandez, Emanuela Gomes i Joao Dominguez. Kako su se odlučili sudjelovati u projektu, što im je bila motivacija?

Emanuel je Hrvatska je bila jako zanimljiva, nije nikada bila u Hrvatskoj, čitala je puno i znala je puno o moru, ali nije ništa znala o Slavoniji i što može očekivati tu. Svidio joj se projekt i ideja dolaska, tako da je odlučila doći.

Beatriz kaže da je radila na jednom poslu koji joj se baš i nije sviđao i onda je dobila informaciju o ovom projektu, zainteresirala se. Ono što joj je bilo jako zanimljivo jest permakultura i htjela je naučiti više o tome, tako da joj je to bila jedna od glavnih motivacija. Došla je tu, dobila znanja i kaže da joj je tu predivno.


Joao je zanimala Hrvatska isto tako, i on je taman pri završetku svog preddiplomskog studija i htio je imati vremena za sebe da razmisli što bi dalje studirao pa se odlučio priključiti projektu.

Mladi obično bježe iz ruralnih krajeva u velike sredine, ali kod ovih mladih ljudi slučaj je obrnut?

Joao kaže da živi u gradu i smatra kako su svi gradovi isti na neki način i ljudi su isti. Njemu se čini da je bolje doći u neku malu sredinu i dobiti kulturološko iskustvo. Kaže da se puno bolje uči u malim sredinama.

Beatriz dolazi iz glavnog grada Španjolske i živi tamo cijeli život, kaže da je stalno bila u nekakvoj brzini, brzi način življenja, trčiš od jednog posla do drugog i na neki način samo preživljavaš. Kaže da u Španjolskoj postoje sela, ali su ta sela puno veća od Latinovca. Kada je došla ovdje na neki način razmišljala je da li mora cijeli život mora juriti negdje, žuriti, trčati za poslovima a ne uživati u životu. Kada je došla ovdje vidjela je da može drugačije.

Emanuela nije živjela cijeli život u velikom gradu, ali zadnje 4 godine živi u gradu koji ima 12 milijuna stanovnika i kaže da je tamo jednostavno život takav da si stalno u nekakvoj žurbi. I ona ne želi više živjeti tako, a ono što joj se sviđa u Latinovcu je to da je mala sredina, da jako brzo upoznaje ljude, i na neki način uživa u malim stvarima.

Kako im se sviđa Latinovac, što rade i što ih je najviše impresioniralo kod nas u Hrvatskoj općenito?

Joao su najviše impresionirali ljudi, gostoljubivost, kaže da nakon samo par riječi na hrvatskom koje znaju, ljudi im otvore vrata, ponude i hranu i piće i žele se družiti s njima. Ono što mu se zapravo svidjelo u Hrvatskoj je da je svugdje bio primljen jako dobro. Nije to očekivao na toj razini, jako mu se sviđa ta jednostavnost u komunikaciji s ljudima.

Beatrise kaže da su i njoj ljudi ovdje totalno otkriće i sviđa joj se to što su toliko bliski s njima. Za njih sjajna stvar što mogu prolaziti ulicom i sve pozdravljati. Ljudi su im na neki način, otvorili ne samo svoje domove već i svoja srca. Kaže kako su joj generalno ljudi u Hrvatskoj jako dragi, da su putovali u neke druge zemlje, u neke susjedne zemlje, ali im se u Hrvatskoj najviše svidjelo i taj dio im je nekako jako važan. Latinovac je jako čaroban, to je jednostavno posebno iskustvo, i ona stvarno ima taj osjećaj ljepote i magičnosti mjesta.

I Emanuela kaže da ljudi ovdje posebni. Ono što je naučila u ovom projektu je da jezik nije barijera i da se uz osmjeh i čašicu rakije može puno toga iskomunicirati.(smijeh) Iako ljudi u selu ne govore toliko dobro engleski, zanimljivo je koliko se povežu bez obzira na to što ne govore mnogo jedni drugima, nego su jednostavno na nekoj drugoj razini koja ih povezuje.

Je li Latinovac ispunio njihova očekivanja?

Joao kaže apsolutno, njemu je prekrasno mjesto i kaže da želi doći opet ovdje.

Beatrise kaže da su ispunjena njena očekivanja, da su čak u nekim trenutcima pričali o tome da kupe kuću u Latinovcu, kaže da je počelo kao šala, ali kako su dulje vrijeme tu da to sve više ima smisla i ona se želi vratiti jednog dana natrag.

Emanuela kaže da, ne samo da je ispunilo njena očekivanja, nego ih je prešlo u velikoj mjeri i za nju je ovaj projekt jako važan jer ju je promijenio kao osobu, osjeća se bolje kao ljudsko biće. Svakako se želi vratiti nazad.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?