Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

„Prijaviti se za „Ideju godine“ nije jednostavno, poslovni plan mora biti detaljan i opširan“

„Prijaviti se za „Ideju godine“ nije jednostavno, poslovni plan mora biti detaljan i opširan“

Školsko zvono: Tim Tehničke škole Požega na ideji godine predstavio svoj projekt „Opus“ u kojem su prezentirali proizvode za "pametnu kuću".

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: 3.6.2017.
Datum:
Broj pregleda: 1790

U Školskom zvonu objavljujemo priču iz Tehničke škole Požega, koja je i ove godine bila uspješna na natjecanju „Ideja godine“, gdje su se predstavili i ušla u finale među prvih 10. Tim Tehničke škole Požega u sastavu Jan Jurković, Tomislav Čičak i Bruno Zelenika imao je rad pod nazivom „Opus“ u kojem se bave proizvodima za "pametnu kuću". Mentor tima bio je Hrvoje Mikolčević. Mi smo razgovarali s Janom Jurkovićem jednim od učenika koji je već drugi put bio sudionik ovog projekta koji organizira srednja hr.

Jan Jurković: Srednja.hr već petu godinu za redom organizira ideju godine, koja je jedna od rijetkih natjecanja u Hrvatskoj, koja se ne bazira na klasičnom propitivanju znanja, već daje nama učenicima slobodu da izrazimo svoju kreativnost, svoja razmišljanja...Kao što ste rekli mi već drugu godinu za redom sudjelujemo s profesorom, mentorom Hrvojem Mikolčevićem, a dojmovi su stvarno fenomenalni i što se tiče organizacije koja je odrađeno na vrhunskom nivou.

Na natječaj je pristiglo jako puno prijava, a samo deset najuspješnijih ima priliku predstaviti svoj projekt?

Jan Jurković: Koliko znam, ove godine bio je rekordan broj prijava. Prošle godine se dogodilo da su morali odgađati i objavu finalista, ove godine su je odgodili čak tri puta, što znači da je stvarno bilo puno prijava, da su bili u nedoumici, jer stvarno je bilo kvalitetnih radova.

Ove godine tema je bila „Novim tehnologijama do poslovnog uspjeha“, tema je uvijek zadana ili imate slobodu izbora ?

Jan Jurković: U biti, svake godine zahtijevaju, odnosno bilo bi poželjno da se rade radovi na temu inovacija, odnosno primjenu novih tehnologija, razvoj novih proizvoda koji sadržavaju, odnosno koji su bazirani na novim tehnologijama... Prošle godine je ista bila ista priča, međutim profulali smo temu, pošto smo došli s turističkim centrom, a eto ove godine smo se malo prilagodili, napravili smo rad baš ciljano za natjecanje, odnosno za natječaj Ideje godine.

Prijaviti se nije jednostavno poslovni plan mora biti detaljan i opširan, mora sadržavati poslovnu ideju, tržište, prodaju, marketinšku aktivnost, financijske podatke, društveno odgovorno poslovanje i dr...

Jan Jurković: To su nekakva poglavlja koja čine taj poslovni plan, mi smo ga napravili na nekih 14 do 15 stranica čistog teksta, tablica, bez fotografija, bez ičega. Imali smo nekih 15 - ak proračunskih tablica gdje smo morali obrazložiti formiranje cijene svakog od uređaja koji smo osmislili, pa projekcija prihoda i rashoda, dobiti u narednih 5 godina, projekcija zaposlenika, broja zaposlenih, njihovih plaća bruto, neto, ima tu svega, ali cilj je da obrazložimo kako smo uopće došli na tu ideju, je li ona financijski isplativa, je li održiva i koliko se to sve isplati raditi, odnosno drži li ta priča vodu.

Što ste vi pripremili za vašu Ideju godine ovaj put ?

Jan Jurković: U timu su još osim mene bili Tomislav Čičak i Bruno Zelenika. Čim smo vidjeli da je izašao natječaj, odmah smo krenuli mozgati, što bi mogli ove godine napraviti, ali da opet ne profulamo temu, već baš ciljano idemo nešto napraviti s novim tehnologijama. Prvo na pamet su nam pale, pametne kuće, odnosno sustavi pametnih kuća gdje se preko centralne jedinice kontrolira apsolutno sve u kući, od rasvjete, grijanja, čak i zastora. To funkcionira na principu da se preko mobitela ili preko te centralne jedinice u kući regulira sve to. To je poprilično skup i kompleksan pothvat, jer zahtjeva manje - više kompletne infrastrukture u kući, što se nama baš i nije svidjelo na prvu, je smo željeli izbjeći te kompleksne radove, htjeli smo te sustave približiti široj publici, da se bez potrebnog predznanja, ti uređaji mogu pustiti u rad i instalirati u kući tako. Vodili smo se s funkcionalnošću, jednostavnošću i malom cijenom. Kompletni pametni sustavi koji već postoje na tržištu zahtijevaju preinake u infrastrukturi, kao što su mijenjanje kompletnih žica i ugradnju modula, a mi smo to sve izbjegli tako da se koristimo bežičnom komunikacijom. Druga stvar je centralne jedinice kod postojećih sustava su ujedno i najskuplje stavke u cijelom sustavu. Mi smo tu centralnu jedinicu također izbjegli tako što smo ih stavili u „oblak“ odnosno sa servera i ona fizički ne postoji, tu smo drastično smanjili cijene i zamišljeno smo postigli da u tom našem radu pružamo nekakve funkcije koje imaju klasični pametni sustav, ali mi smo cjenovno na tržištu daleko ispod ostalih, a i jednostavnija je ugradnja.

Što to konkretno znači u primjeni ?

Jan Jurković: Razvili smo šest modula, odnosno šest uređaja ili proizvoda, koji komuniciraju sa serverom i s našim mobitelom, znači iz bilo kojeg mjesta u svijetu možemo regulirati, odnosno kontrolirati i zadavati razne naredbe našim uređajima i kontrolirati funkcije u kući recimo, jedan od tih 6 proizvoda je kontrola rasvjete u kući.

Vaš projekt sadrži i sigurnosne značajke, možeš li nam to malo pojasniti ?

Jan Jurković: Tako je, imaju sigurnosne značajke pomoću tajmera možemo podesiti, recimo da se svaki dan u 18 sati odnosno poslijepodne pale svjetla, a i može se direktno koristiti. Ustanemo u neko doba noći i idemo do kuhinje, a preko mobitela si jednostavno uključimo rasvjetu. Imamo još sigurnosnih modula, recimo sigurnosni modul sadrži u sebi senzore gdje ima plina, temperature, pokreta i ako zapazi odnosno osjeti nekakve promjene, netipične radnje, alarmira korisnika, odnosno vlasnika putem mobitela i putem fizičkog zvučnika u koji je ugrađen sam uređaj. Razvili smo još uređaj i „smart lock“, odnosno bravu koja služi kao dodatna brava koja se postavlja na vrata i regulira se putem mobitela. Zatim imamo pametni prekidač koji služi za regulaciju rasvjete, također preko mobitela, tu je i pametni interfon koji objedinjuje funkcije pametnog kućnog zvona i nekakvog tipa alarma. Radi na principu kao i svako ostalo zvono, imate tipku, kada netko pozvoni na zvono dolazi obavijest na mobitelu uz priloženu sliku tko je na vratima. Također ima u sebi ugrađen senzor za pokret koji detektira da netko stoji pred vratima, opet dolazi obavijest s priloženom slikom na mobitelu. Nakon toga imamo uređaj, pametnu utičnicu, koji radi na principu da prekida strujni krug, odnosno napajanje, ako imate nekakve skupocjene aparate, kao što su pojačala za zvučnike i slično i ako su oni uključeni u struju a vi recimo putu negdje, vidite da će biti nekakvo grmljavinsko nevrijeme u Požegi, preko mobitela možete isključiti dotok struje u toj utičnici kako bi izbjegli izgaranje uređaja. Ostao je još jedan uređaj, to je sigurnosni modul koji ima senzore pokreta dima, plina i temperature, on ima ulogu da obavijesti korisnika ako dođe do nekakve promjene odnosno Ako opazi nekakve neobične radnje u stanu.

Zanimljive su ove pametne utičnice koje si spomenuo koliko bi to financijski koštalo kada bi se odlučili ugraditi ih ?

Jan Jurković: Cijena te pametne utičnice bi bila negdje oko 170 kuna u maloprodaji odnosno u trgovinama, ona bi nas proizvodnji izašla nekih 60 kuna i to stvarno nije puno, jer takvi slični uređaji kod nas koštaju i do pet puta više, a imaju istu funkciju. Mi smo malo to sve pobrojili, i došli do zaključka kako svi ti uređaji koje smo osmislili, cjenovno bi ukupno koštali negdje oko 2.000 kuna, a slični sustavi pametnih kuća koštaju otprilike 5 - 6 tisuća eura + radovi, jer kod nas nema tih radova ugradnje. Kao što sam rekao i prije, to nam je i bio cilj da izbjegnemo, svatko od nas može sam montirati te uređaje i pustiti ih u rad, jer slali bismo uz njih detaljno upute koje korak po korak upućuju korisnika kako što napraviti, stvarno je pojednostavljen taj proces maksimalno.

Jan nije bilo jednostavno pred stručnim žirijem na samom natjecanju predstaviti svoj projekt, kako je tebi to pošlo za rukom ?

Jan Jurković: Tako je, morali smo detaljno, kroz Power Point prezentaciju to sve objasniti. Mi smo se raspodijelili da svaki od nas dvojice ima jedan svoj dio, koji će objasniti, međutim, malo je dečke uhvatila trema, pa smo prekoračili vremensko ograničenje od 7 minuta tako da neke dijelove prezentacije nismo ni uspjeli prezentirati.

To podrazumijeva i dobre govorničke vještine ?

Jan Jurković: Tako je da.

Napisati ovakav projekt zahtijeva jako puno znanja i vještina, odnosno jedan širok dijapazon svega ?

Jan Jurković: Pa da, dok smo pisali rad bilo je tu stvarno puno „googlanja“ i raspitivanja okolo naokolo i hvala Bogu tu je s nama bio i naš mentor koji nam je stvarno kad god smo zapeli, pomogao. Potrebna su tu nekakva znanja koja mi kao tehničari ne steknemo u školi, kao što ste rekli iz ekonomije, marketinga i tako dalje, ali eto zahvaljujući internetu i nekakvim prošlim projektima, ja imam te nekakve osnove, tako da smo se pokrili, nešto smo napisali u tom dijelu, razradili smo stvarno sve što su tražili, sve je propisano od strane organizatora, sve smo razradili od prve do zadnje točke.

Kakva je bila konkurencija ?

Jan Jurković: Konkurencija je bila vrlo jaka. Stvarno svaka čast svima koji su upali u finale, projekti su i više nego odlični. Dečko koji je osvojio prvo mjesto Ante Toni Debelić, je razvio ideju za uzgoj hrane u brodskim kontejnerima u bilo kojem dijelu svijeta kako bi pridonijeli rješavanju problema gladi, stvarno je napravio odličnu prezentaciju i vjerujem da je i sam poslovni plan bio i više nego odličan s obzirom na to da je pobijedio. Ideja kao ideja, ja vjerujem da će zaživjeti, jer stvarno ima nekakvu priču iza sebe.

Partneri ovog projekta su visoko učilište Algebra, Fektus, Rimac automobili i brojni drugi koje ste vi imali prilike upoznati, družiti se s njima i na stvarno primjeru vidjeti kako funkcionira privatno poduzetništvo, kako se vodi biznis.

Jan Jurković: Tako je, drugi dan smo bili u firmi INO 2 koja je najveća softverska tvrtka na Balkanu, nakon njih bili smo u Rimac automobilima, gdje smo vidjeli da rade na nekakvim projektima. Ono što se meni jako svidjelo i što me dosta motiviralo je u sjedištu firme INO 2. To sjedište je kao iz snova, radnici uopće nemaju obavezno radno vrijeme, već rade kada to njima odgovara, rade koliko to njima odgovara, cilj je samo da ispune nekakvu normu koju šefovi zadaju, i da poštuju rokove završetka projekta. Atmosfera u firmi je vrhunska, na svakom katu imaju stolne nogomete, male kafiće, sobe za druženje... Ta nekakva opuštena atmosfera na poslu, to mi se stvarno sviđa, nadam se da ću možda jednog dana raditi u takvoj firmi.



Rimac automobili dozvoljavaju zaposlenicima čak i boravak kućnih ljubimaca ?

Jan Jurković: To je jedna zanimljiva stvar, Rimac automobili, Greyp Bikes, obje firme su Dog friendly, znači manje - više svi zaposlenici koji imaju pse vode ih sa sobom na posao, to je kod njih najnormalnija stvar i kroz cijeli pogon gdje god smo bili, od Showroom-a, do razvoja, Developmenta, sklapanja automobila, svagdje ima neki pas, simpatično za vidjeti.

Jan ti sad završavaš srednju školu vjerujem da s ovim ne završava i tvoja mogućnost za stjecanjem ovako dobrih iskustava i sudjelovanja u projektima ?

Jan Jurković: Nadam se da ću kao student imati priliku sudjelovati na takvim natjecanjima, a moja preporuka svim srednjoškolcima koji ovo čitaju prijavite se, osmislite projekt jer ćete se vratiti puni iskustva, steći ćete neka nova znanja i nemate što izgubiti, samo idite, probajte....
 

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?