Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Ravnopravni i sretni: "Bilo je teško probiti se na vinsku scenu ali sada smo ravnopravne, rame uz rame s muškim kolegama"

Ravnopravni i sretni: "Bilo je teško probiti se na vinsku scenu ali sada smo ravnopravne, rame uz rame s muškim kolegama"

29.12.2016.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: RVA
Datum:
Broj pregleda: 3225

Kraj sezone Ravnopravnih i sretnih završit ćemo na najbolji mogući način s pričom o vinu. Kažu da su žene i vino idealan spoj jer stvaraju profinjene ukuse, stoga i ne čudi kako vina koje su proizvele vinarke jednako vole i u njima uživaju oba spola. Tu smo tvrdnju provjerili s našom današnjom gošćom Zoricom Tandara vinarkom iz Kutjeva. Zorica nam je otkrila kako je krenula njena vinska priča i koliko je bilo teško probiti se na vinsku scenu...



Zorice koliko ima istine u ovoj tvrdnji da su žene i vino idealan spoj?

Zorica Tandara: Mislim da žena kada radi vino, radi prvo za sebe, po svom ukusi i svojim prohtjevima. Ja radim vino s ostatkom šećera, a to doista vole i žene i muškarci tako da sam uspjela naći tržište.

Znači osim što žene vole žensko vino i muškarci ga vole?

Zorica Tandara: Oni muškarci koji uživaju u vinu, oni ne žele količinu, nego žele uživati u toj lijepo kapljici, oni su prepoznali moje vino kao dobro vino, uživaju u njemu i vole ga.

U zadnje vrijeme žene su dokazale kako u Hrvatskoj postoji ta snažna ženska vinska scena. Oduvijek se proizvodnja vina vezala uz muški posao. Sad u zadnje vrijeme stvari ipak idu na bolje i žene sve više preuzimaju tu vinsku scenu?

Zorica Tandara: Mi žene smo se teško probile na taj muški teritorij i trebali smo dugo da se dokažemo. A kada smo se dokazale, u svojoj kvaliteti, sad nije problem uopće. Mislim da imam čak u svojoj kvaliteti, nekakve prednosti među ostalim proizvođačima kao žena, jer puno veći konzumenti mojih vina su upravo muškarci. Više muškaraca pije vino i tu sam se našla, zadovoljna sam s prodajom i naplatom. Ali mi žene se puno trudimo i radimo. Volimo sve napraviti na vrijeme i ne volimo posao odgađati za sutra. Znate, svaka od nas ima neki svoj recept, slično kao kad pečemo kolače, znači sve mora biti po mjeri, propisu, čisto i na vrijeme.

Zorice, kako je krenula Vaša vinska priča i kada?

Zorica Tandara: Naše prvo vino u prodaju je izašlo 2003. godine. Bilo je teško, u početku ostvariti tu kvalitetu koju imamo danas. Ja sam se vratila iz Švicarske, završila školu, voćar, vinogradar, vinar, tako da sam se kvalificirala za taj posao uz to sam pohađala i somelijerski tečaj, tečaj degustacije i uz pomoć poznatih vinara i njihove podrške, danas imam vrhunska vina. Lako nije bilo, možda da sam znala da će to biti tako teško na početku, možda se ne bi ni upustila u cijeli taj posao ali borbom i upornošću sam uspjela. Nema odustajanja, idemo dalje, a prepreke prelazimo s osmjehom.

Koliko taj posao iziskuje truda i žrtve?

Zorica Tandara: To je posao koji traje cijelu godinu. Najbitnija je berba, koju moramo obaviti što kvalitetnije, a svaka godina je drugačija. Ulazimo u vinograde više puta, beremo ljepše grožđe i odvajamo trule bobice i na kraju čekamo da sazre ono što je bilo zelenije. U podrumu također je veliki posao, moramo sve na vrijeme pretočiti. Mi posjedujemo i rashladni sustav, kontroliramo vrenje. Kod vina je jako bitno vrijeme, pažnja i čistoća. Poslije kada vino zrije opet je potrebna pažnja i kontrola. Bitno je biti prisutan i na tržištu, obilaziti sajmove, prezentirati, ulagati u marketing, tako da godina jako brzo prođe, godišnji dočekamo možda s tri, četiri dana slobodnog, stvarno radi se puno i nemamo pauze, uvijek jedno prođe, drugo dođe. To je posao kao i svaki drugi, moramo se 100% dati u njega ali uz podršku obitelj sve to ide.

Kako je sudjelovati, kao žena na natjecanju s obzirom na to da smo rekli kako se proizvodnja vina smatra više muškim poslom?

Zorica Tandara: Na natjecanja idemo kao i svi drugi, ne ističemo se posebno jer smo žene, tamo smo ravnopravne rame uz rame s muškim kolegama. Ocjenjivači, somelijeri, ne znaju što ocjenjuju, od koga ocjenjuju, tu nema nitko nekakve prednosti ili minuse, važna je jedino kvaliteta.

Žene su osnovale i svoju udrugu, koja ima nekakav svoj cilj, čini mi se da je baš nekako i ta udruga potekla od žena iz Kutjeva i žena iz Osječko-baranjske županije, ako se ne varam?

Zorica Tandara: Davno je to bilo, možda već nekih 10-ak godina ima. Osnovali smo udrugu „Žene i vino“ s iločkim vinarkama. Bile smo i u Njemačkoj u posjeti tamošnjim ženama vinarkama. Bilo je to zanimljivo i lijepo iskustvo jer smo tamo upoznali vinarke koje tamo imaju svoju proizvodnju pod nazivom „Žena, vino i krevet“. To je poveznica kojom se one na tržištu predstavljaju drugačije od svojih muških kolega. Moraju se drugačije pokazati na tržištu i istaknuti. Drugi primjer u Njemačkoj je proizvodnja pod nazivom „Žene i čokolada“, proizvode vino i čokoladu, znači sljubljuju vino s tom čokoladom. Mi žene moramo biti malo drugačije od muških vinara, moramo se drugačije prezentirati, kada idemo na sajmove uvijek su naši štandovi u roza ili crvenoj bolji kako bi privukli kupce dadođu do naših štandova, da kušaju naša vina. Prezentacija i pristup, krajnjem potrošaču je jako bitna, a najbitnija je kvaliteta, ako nemamo kvalitetu, onda sve pada u vodu.

Vjerojatno ste u tim susretima i razgovorima s ostalim ženama vinarkama razmjenjivali neke informacije koliko je teško biti danas u Hrvatskoj žena vinarka. Što kažu Vaše kolegice?

Zorica Tandara: Ma one su se prihvatile posla kao i ja i ne misle baš da je to teško, ne vrijedi nam kukati, samo idemo dalje i bit će dobro. Žene koje su se prihvatile tog posla su snažne žene i ne odustaju. Imamo jako puno prepreka, nije lako, ali idemo dalje...

Koliko imate hektara vinograda, koliko obrađujete, imate svoje poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo?

Zorica Tandara: Imamo 30 tisuća trsova, od toga je graševina najzastupljenija, zatim Rajnski rizling, Merlot i Cabernet sauvignon. Imam radnike u vinogradu, a podrumu sam ja odgovorna za vino uz još jednu radnicu koja mi pomaže. Imam dva stalna radnika i jednu radnicu, sad sam prijavila i kćer, koja je završila hotelijersko - turističku školu, radila jedno vrijeme u TZ u Kutjevu, sada je kod kuće, a mlađa kćer je magistar vinarstva. Znači ja imam mlade snage koje će nastaviti nakon mene.Radni dan nam traje od ranog jutra do kasne večeri, a kućni poslovi, obično moraju čekati kada je vrijeme berbe. Radim dakle kao i svaka druga zaposlena žena, nekad je radni dan 12 sati, nekada 5 ili 6 sati, sve ovisi. Kod nas nema slobodnih subota i nedjelje, ako dođe kupac, ili ako je sajam, Božić i Nova godina, radi se stalno.

Jeste li pomislili u nekom trenutku da nećete moći, da ćete odustati od svega?

Zorica Tandara: Ne smijem tako misliti. Uvijek je tu podrška mojih prijatelja, obitelji, tako da nisam pomislila do sada da odustanem.

Koji su Vaši stavovi o predrasudama kada su u pitanju muški, ženski poslovi, neki smatraju da žene ne mogu raditi „muške“ poslove, a muškarci opet tipično „ženske“ poslove, ali evo vinarke su zapravo pokazale da tu nema razlike?

Zorica Tandara: Ne bi trebalo biti neke razlike i puno znači ako imate podršku obitelji ako nekada ne stignete neke kućne poslove obaviti.Znači nemam predrasuda oko toga najbolje je ako se može sve zajedno. To je rijetko i teško postići ali ako ima volje s obje strane može se.

Što mislite kakav je doista položaj žena u društvu u Hrvatskoj danas?

Zorica Tandara: Dosta težak, ženi treba puno više da se dokaže i da bude priznata u muškom društvu. Kada to uspije, onda je pola posla obavila a dok to ne uspije nije lako. Nadam se da će se ubrzo nešto promijeniti po tom pitanju, jer ima jako puno jakih žena, samo trebaju potporu obitelji i društva da bi se probile i pokazale što znaju.

Neka istraživanja nedavno provedena, u studenom smo imali Svjetski dan poduzetnica, poprilično loše situacije kada su poduzetnice u pitanju, u našoj županiji svega ih je 70. Zašto tako malo žena svega se uopće odlučuje pokrenuti vlastiti posao, imate svoje vlastito poljoprivredno gospodarstvo što vjerujem isto tako nije baš lako?

Zorica Tandara: Naša je sredina dosta mala, možda je i to razlog, doista ne znam. Ali znam dosta žena koje su uspjele. Moja kolegica Antonija Zelenika, ima svoju proizvodnju pekmeza i džemova i ona je zadovoljna. Znači mora biti borac i mora imati podršku, jer ako nije baš čvrsta osoba i ako nema podršku obitelji ili lokalne samouprave, jako je teško. Danas žene, uz obitelj, kuću, teško mogu odvojiti vremena i živaca za nešto drugo.

Rekli ste da s tržištem nemate problema, znači vina se dobro prodaju?

Zorica Tandara: U početku je bilo svega i svačega, puno toga smo prodali, nismo naplatili, a morali smo platiti PDV državi, obaveze, Fond za okoliš i ostalo. Imamo puno toga na što nećemo nikada naplatiti, ali smo to nekako potisnuli jer moramo ići dalje. U zadnje dvije godine malo sam se drugačije angažirala, više sam na terenu, više upoznajem kupce. Stvorili smo neko međusobno povjerenje, tako da moram imati kvalitetu i isporučiti proizvod na vrijeme, a oni uplatu i u zadnje dvije godine 99% sam uspjela naplatiti, ali trebalo je dosta rada i truda, da to postignem.

Rekli ste da za uspjeh poljoprivrednog gospodarstvo, obiteljskog biznisa, bilo da ga žene ili muškarci treba i potpora lokalne zajednice. Imaju li vinarke i vinari ovoga kraja dovoljnu potporu lokalne zajednice za ono što rade?

Zorica Tandara: Osoba prije svega mora imati hrabrosti pitati, tražiti, znači kad god smo tražili od Županije ili od našeg Grada neku potporu ili pomoć u organizaciji sajma, dobili smo je. Ali isto tako moramo biti spremni uzvratiti pomoć kada je lokalnoj zajednici to potrebno. Znači uzajamna pomoć je uvijek dobra i za sada sam ja jako zadovoljna kako to funkcionira.

Za kraj gospođo Tandara, možete li poslati poruku svim mladim ženama koje razmišljaju pokrenuti ili OPG ili nekakav privatan posao?

Zorica Tandara: Žene, samo se trebate ohrabriti i krenuti. Nemate razloga za strah. Morate biti uporne, ne smijete odustati i sigurno ćete imati potporu i svojih obitelji i lokalne zajednice. Osmjeh na lice i i hrabro naprijed.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?