Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Školsko zvono: "Kroz projekt Communication and Culture doživjeli smo nezaboravno iskustvo i stekli nova prijateljstva"

Školsko zvono: "Kroz projekt Communication and Culture doživjeli smo nezaboravno iskustvo i stekli nova prijateljstva"

Požeški ekonomici bili su gosti učenicima i nastavnicima iz Španjolske, Poljske, Bugarske, Italije i Finske.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski
Datum:
Broj pregleda: 1611

Kroz program mobilnosti Erasmus+, u kojemu sudjeluje požeška Ekonomska škola, u Požegi je prošli tjedan gostovalo 23 učenika i 10 nastavnika iz Španjolske, Poljske, Bugarske, Italije i Finske. Tema projekta je „Komunikacija i kultura“, riječ je o multidisciplinarnom projektu u koji su uključeni učenici iz nekoliko školskih predmeta. Projekt se provodi dvije školske godine kroz 6 mobilnosti. Naši Ekonomci do sada su posjetili Poljsku, Italiju i Bugarsku, a prošli tjedan oni su se okušali u ulozi domaćina. I mi smo u Školskom zvonu ugostili učenike i profesore iz Španjolske, Poljske, Bugarske, Italije i Finske u pratnji njihovih domaćina te doznali ponešto o zemljama iz koji dolaze, njihovom školstvu, a li i dojmovima o Hrvatskoj.

Naša prva gošća je Viktoria iz Poljske. U kratkim crtama predstavila nam je svoju zemlju i grad iz kojeg dolazi.

Victoria:Dolazim iz Varšave, to je glavni grad Poljske. Varšava je najveći grad u mojoj zemlji. Oko 1,8 milijuna ljudi živi tu. Ljudi koji žive u Varšavi su jako zauzeti, provode puno vremena na poslu. Obično rade u uredima, trgovinama, školama i restoranima. U Poljskoj je malo hladnije nego u Hrvatskoj, tijekom ljeta prosječna temperatura je oko 20 stupnjeva, a u zimi je -1. U Varšavi postoji oko 170 osnovnih škola, 110 srednjih škola, 80 visokih škola, 70 fakulteta, Varšava je „zeleni grad“. Gotovo 25% njegove površine su parkovi i zeleni trgovi i najpopularniji je Lazienki.

Kako žive ljudi kod vas ?

Victoria: Prosječna kuća u mom gradu je oko 50m2, obično je četvero ljudi u jednoj obitelji, dakle roditelji i dvoje djece. Većina ljudi u Varšavi živi u stanovima, a kuće u Hrvatskoj su jako slične kućama u Poljskoj.

Koliko učenika imate u školi?

Victoria: Postoji više od 800 učenika u mojoj školi, najpopularniji predmeti su engleski i matematika. Najpopularnije jelo u našoj školskoj kantini je meso s krumpirom i povrćem. Obično igramo odbojku i košarku pod tjelesnim. Najteži predmet je fizika, možemo učiti 5 stranih jezika. Ja učim engleski već 10 godina, imam 7 predmeta dnevno, škola obično počinje u 7:10 ujutro.

Što ti se najviše svidjelo u Hrvatskoj?

Victoria: Iznenađena sam pogledima koji oduzimaju dah u Hrvatskoj. Nažalost mi nemamo toliko prelijepih pogleda kao Hrvati. Jako mi se sviđa hrvatska hrana, najbolje jelo mi je orada sa žara i u Hrvatskoj mi se posebno sviđaju prijateljski raspoloženi ljudi koji se puno smiju.

Laura je bila Viktorijina domaćica, otkrila nam je gdje su sve bili sa svojim gostima?

Laura: Posjetili smo Jankovac i Sokolovac, u ponedjeljak smo imali ceremoniju dobrodošlice. Bili smo u Osijeku i Vukovaru, a posjetili smo i Vučedolski muzej.

Kakvi su dojmovi, kako ste se družili?

Laura: Mislim da je ovo jako dobro iskustvo i za Viktoriju i za mene, pogotovo zato što smo na neki način prisiljene služiti se engleskim jezikom što inače ne radimo, lijepo nam je bilo. Rado bih to ponovila.

Giuseppe iz Italije, predstavio nam je svoj grad i zemlju iz koje dolazi?

Giuseppe: Dolazim iza Taranta, to je grad koji ima izlaz na more. Ima dva mora veliko i malo more, tako da je Taranto poznat po imenom Grad s dva mora. Također postoje dva dijela grada, novi i stari grad. U starom gradu je fakultet, a u novom gradu su muzej i mnoštvo dobrih trgovina. Također u Tarantu postoji i velika tvornica željeza i metala.

Živiš li blizu mora?

Giuseppe: Da, ja živim uz more.

Kakva je priroda tamo?

Giuseppe: U Tarantu je jako lijepo, ima lijepih plaža i to nedaleko od samog grada.

Koliko predmeta imaš u danu u školi?

Giuseppe: Tijekom dana imam jako puno predmeta, kao što su na primjer matematika, priroda, tjelesni, a učimo i tri strana jezika engleski, španjolski i francuski. Imamo i nekoliko predmeta vezanih uz glazbu i umjetnost.

Koliko učite tjedno engleski jezik?

Giuseppe: Tri sata tjedno.

Sviđa li ti se hrvatska hrana?

Giuseppe: Hrana u Hrvatskoj je dobra ali se dosta razlikuje od talijanske hrane. Mi obično jedemo tjesteninu s povrćem mesom i ostalim dodatcima.

Ivan Vidmar je bio domaćin svom talijanskom kolegi Giuseppe i podijelio je s nama dojmovi s druženja proteklog tjedna?

Ivan: Prvih dana malo smo se teže sporazumijevali, no kad smo se malo opustili i bolje upoznali bilo je OK. Meni je ovo odlično iskustvo u sklopu projekta bio sam u Bugarskoj i drago mi je što sam se uključio u ovaj projekt jer sam upoznao mnoge vršnjake iz različitih europskih zemalja.

Tsvetelina nam dolazi iz Bugarske iz Vidina i također je sudionica projekta „Komunikacija i kultura“. Za svoj grad i zemlju kaže da je prekrasna.

Koji ti je najdraži predmet u školi?

Tsvetelina: Engleski i glazbeni.

Koliko dugo učiš engleski?

Tsvetelina: Učim ga dvije godine

Tsvetelinina domaćica je Emanuela Peći koja je s nama podijelila svoje dojmove o ovom susretu s kolegama iz projekta?

Emanuela: Jako volim upoznavati nove ljude, njihove zemlje, kulturu. Tsvetelina i ja jako se dobro sporazumijevamo. Više koristimo hrvatski jezik jer ga ona dosta dobro razumije tako da više pričamo na hrvatskim nego engleskim.

Gdje ste sve bili sa svojim gostima?

Emanuela: Bili smo na Jankovcu, i baš mi je rekla da joj je bilo jako lijepo i da je fascinirana prirodom koju inače jako voli.

Na ovoj mobilnosti u Požegi bili su i učenici iz Finske, mi smo porazgovarali sa Sofiom i Eerom koji dolaze iz jugozapadnog djela Finske. Eero možeš li nam reći kakav je život u Finskoj?

Eero: U Finskoj se normalno živi, rekao bih da je sve jako slično kao i kod vas u Hrvatskoj.

Sofia, kava je priroda i koje su prosječne temperature kod vas?

Sofia: Tijekom zime je minus 25, a u ljetu je 20 stupnjeva.

Koliko učenika imate u školi i koji su najčešći predmeti koje uče?

Eero: Nisam siguran točan broj ali mislim da je to negdje oko 300 učenika, a najpopularniji predmet je tjelesni.

Kad počinje škola i koliko predmeta imate u danu?

Sofia: Škola obično počinje u 8 sati ujutro u prosjeku imamo oko sedam sati dnevno.

Žive li ljudi u Finskoj više u kućama ili stanovima?

Eero: Većina ljudi živi u kućama ali naravno i dio njih u stanovima. To ovisi jeste li u gradu ili na selu.

Što bi druge nacije mogle naučiti od Finaca?

Eero: Drugi bi od nas u Finskoj mogle naučiti o sigurnosti i slobodi, što podrazumijeva da svi ljudi mogu slobodno govoriti, izraziti svoje mišljenje, bez straha od reakcije ostalog društva.

Kako vam se sviđa u Hrvatskoj i što je to što bi mogli staknuti kao najljepše?

Sofia: Postoji jako puno prekrasnih pogleda, a planine i rijeke su predivne.

Alen Stojanović ugostio je kolege iz Finske. Alene kako se družite, kako provodite Zajedničko vrijeme ti i Eero?

Alen: Sporazumijevamo se isključivo na engleskom jeziku. Eero odlično govori engleski tako da nemamo problema u komunikaciji. Vrijeme provodimo družeći se s ostalim kolegama. Posjetili smo Jankovac i ostale destinacije ovdje kod nas u Slavoniji. Kad imamo slobodnog vremena međusobno učimo jezike. Eero uči hrvatski ja učim finski i moram priznati da je Eero jako dobar u hrvatskom naučio je dosta riječi.

Za kraj smo razgovarali i s Carmen iz Španjolske. Ona nam se također kratko predstavila

Carmen: Dolazim iz San Fernanda koji ima 100 000 stanovnika nalazi se na obali i ima jako puno institucija. Postoji i brodogradilište. Prosječna temperatura zraka zimi je između pet i petnaest stupnjeva, dok je ljeti između 30 i 40 stupnjeva. Iako ima jako puno automobila doima se mirno mjesto.

Kako ti je u školi, koliko predmeta imaš u danu?

Carmen: U danu imam šest predmeta moja škola ima 1000 učenika, a najvažniji predmeti su tjelesni, informatika i engleski.

Koliko dugo učiš engleski?

Carmen: Počela sam ga učiti kad sam imala tri godine, to je sada već 10 godina.

Kako ti se svidjelo u Hrvatskoj?

Carmen: Jako mi se svidjelo zato što je tu tako mirno, a pejzaži su prekrasni. Svakako ću opet doći u Hrvatsku.

Kako ti se sviđa hrvatska hrana?

Carmen: Hrana je jako dobra ali za nas Španjolce malo prezačinjena.

Sara Kudrić ugostila je Carmen, Sara kakvi su dojmovi?

Sara: Jako sam zadovoljna ovim projektom i sve ovo me potaklo da još bolje utvrdim svoj engleski. Carmen i ja jako smo se dobro sporazumjele, lijepo smo se družile i bilo je odlično.

Antonio Grozdanoski je bio moj prevoditelj i moja desna ruka u ovoj emisiji ali i česti gost naših Školskih zvona. Antonio i tebe ću pitati kao sudionika projekta kako ti se sve ovo činilo?

Antonio: Mislim da je ova njihova mobilnost u Hrvatskoj jako slična mobilnostima na kojima smo mi bili. Ja sam bio u Italiji i Bugarskoj. Mislim da smo čak i mi koji smo s ovih područja s ove mobilnosti naučili nešto što još nismo znali. Posebno su dobre organizirane ekskurzije s vodičima, jer neki od nas neke stvari nikada ne bi saznali da nismo posjetili neke domaće destinacije u sklopu projekta. Sviđa mi se cijela ideja ovog projekta i ponovio bih sve ovo opet.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?