Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Školsko zvono: Jesu li baš ispričnice kap koja je prelila čašu?

Školsko zvono: Jesu li baš ispričnice kap koja je prelila čašu?

14.10.2016.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski/Arhiva
Datum:
Broj pregleda: 1918

Obiteljski liječnici od 1. listopada više ne ispisuju ispričnice đacima za izostanak s nastave. Ispričnice se daju samo onima koje su stvarno i liječili, a u ostalim slučajevima, poručuju, to je stvar roditelja i nastavnika. U priopćenju navode i da će uskoro objaviti popis potvrda koje obiteljski liječnici više neće ispisivati. Razlog za ovu odluku liječnika je pretrpanost administrativnim poslom, između ostalog i pisanju ispričnica. No ova odluka zakomplicirala je stvar ponajviše roditeljima čija djeca zbog trodnevnih viroza ne idu u školu, a oni im kao roditelj u školi mogu opravdati najviše tri dana izostanka tijekom cijele godine ali naravno ne uzastopno, pa su prisiljeni na odlaske liječniku i čekanjima u čekaonicama iako se radi samo o virozama.

Kakva je situacija na terenu pitali smo specijalistu obiteljske medicine Tihomira Brkića?


Ovakve odluke i aktivnosti ne donose se preko noći, kada je u pitanju obiteljska medicina i naša praksa, o ovome se raspravljalo duže vrijeme, obično na forumima i koordinacijama obiteljske medicine. Osobno baš ne sudjelujem previše, zbog nedostatka vremena za takve aktivnosti, tako da sam o ovome više doznao iz medija.

Jeste li vi uopće upoznati s ovom odlukom od 1. listopada?

Za sada još nismo dobili nikakav službeni dopis, ali svakako pozdravljam ovu odluku.

Dr. Brkiću kakva je vaša praksa kad su ispričnice u pitanju?

Najčistija je situacija naravno kada dijete dođe u ordinaciju, kada ga pregledate, ustanovite o čemu je riječ, date mu smjernice za liječenje i odmah date ispričnicu, ili kada ga naručite na kontrolni pregled. Za ostalo ja inzistiram da se roditelj javi telefonom, dakle ako se radi o blažim problemima, nekakvoj virozi, prolaznoj temperaturi, grčevima u abdomenu, koji su možda povremeni. Neka me učenik ili roditelj nazovu telefonom, neka kažu o čemu je riječ, istog trenutka kada primim taj poziv, ja ću otvoriti učenikov karton, upisati ono o čemu ću se konzultirati njegovim roditeljem dogovorit ćemo se treba li dijete doći na kontrolu, ili ću mu kasnije napisati ispričnicu za taj dan koji je izostao, dakle tu nema problema ako znamo o čemu se radi. Međutim problem nastaje kada vam se javi učenik i traži ispričnicu za tjedan ili više dana unatrag. Bilo je svakakvih situacija, osobno vjerujem da su i moje kolege liječnici imali situacija kada im dođe učenik ili roditelj sa spiskom datuma koje treba opravdati, obično to bude pred kraj polugodišta ili školske godine. I tu nastaje problem, ni ja, a ni sami roditelji ne znaju što je bilo, koji dan. To je onda za nas liječnike svojevrstan stres, morate pisati potvrdu, stavljati svoj potpis, garantirati za nešto, za što zapravo ne možete garantirati. Ja sam imao takvih situacija, međutim kada su se pojavile, slijedio je ozbiljan razgovor, i ako sam i dao tada ispričnicu, naglasio sam da je to tada i nikada više.

Jesu li ispričnice doista stvorile toliko administrativnog posla, da su baš one kap koja je prelila čašu?

Ispričnice su zapravo dokument, kao što sam rekao, na kojem ja svojim potpisom garantiram da je učenik opravdano izostao s nastave jedan, dva ili više dana. Ako sam siguran da je to zaista opravdano i ako se to zaista dogodilo, onda tu nema problema. Ali ako sam potpisao nešto za što ne znam je li istina ili ne to je loše. Možda taj izostanak nije opravdan, moguće da je taj dan učenik jednostavno markirao, možda je sjedio s društvom i možda je u pitanju bilo čak nekakvo zdravstveno loše ponašanje, a ja sam to opravdao. I to je jedan podsvjesni stres gdje bih ja zapravo trebao stajati iza toga, a ne mogu i tu nastaje veliki problem. Mislim da tu mi kao zdravstveni radnici, liječnici, moramo biti dosljedni u svom radu. Dakle, ono što znamo, iza čega možemo stajati, to možemo i potpisati. Međutim, za ovakve situacije moramo stvoriti svoj stav, i toga stava se onda držati trajno, i ne raditi iznimke. Ja sam gledao takav stav izgraditi ne samo kada su u pitanju ovakve stvari vezane uz ispričnice, nego i za drugo. Recimo antibiotike, često dođete u situaciju da vas pacijenti traže antibiotik, da ga ponese na primjerice na more ili na godišnji odmor, neka se nađe. Odmah sam odlučio da to od mene neće dobiti. Uvijek im kažem da i ja na godišnji odmor ne nosim antibiotik, tako da neće trebati ni njima.

Liječnici kažu da su od 400 000 tisuća ispričnica koje ispišu bar polovina za djecu koju uopće nisu pregledali?

Moguće, upravo zbog toga. Ako je roditelj zadržao dijete onda ga on treba i opravdati, ako se radi o kraćem bolesnom stanju. Čim to prelazi dva dana, mislim da je u redu da se nazove svog liječnika, da ga obavijesti kako bi se to evidentiralo, pa onda neće biti problem izdati tu ispričnicu. Ali ako je razlog nešto drugo,a roditelj to zna onda neka oni snose svoj dio odgovornosti.

Ovo sada ispada da se roditeljima ne vjeruje?

Ja bi zapravo rekao da se ne vjeruje nama liječnicima, jer vi ste spomenuli pravilnik o praćenju i pravdanju izostanaka učenika. Taj pravilnik svatko može pogledati na Internetu i ja pozivam sve, i učenike i roditelje koji bi trebali biti upoznati s tim pravilnikom, da ga još jedanput dobro i pažljivo pročitaju. Na njemu jasno stoji da izostanke opravdava roditelj osobno ili slanjem ispričnice poštom, a učenik može i sam donijeti liječničku potvrdu, međutim u tom slučaju na poleđini liječniče potvrde mora se potpisati roditelj, dakle dijete može donijeti liječničku ispričnicu, ali toj ispričnici se neće vjerovati dok na poleđini ne bude i potpis roditelja. To se zahtijeva upravo kao bi se izbjeglo krivotvorenje liječničkih potvrda od strane učenika. Sve liječničke potvrde koje učenik sam donese, a na poleđini nemaju potpis roditelja, smatrat će se krivotvorenima. Dakle tko kome se ne vjeruje, ne vjeruje se nam, je l' tako? Ako se takva potvrda donese, ona će se smatrati krivotvorenom i prijavit će se nadležnim tijelima. I svim učenicima koji donesu takvu liječničku potvrdu, koja ima i uredno i faksimil i potpis liječnika, ali nema na poleđini potpis roditelja, ne vrijedi i čak će biti izrečena pedagoška mjera opomene pred isključenje. To znači da se posao nas liječnika i izdavanje ispričnica smatra zapravo sumnjivim. Tek kada roditelj potvrdi ono što smo mi dali, to se smatra pravovaljanim. Upravo zbog toga mislim da mi zdravstveni radnici, liječnici, moramo tome pristupati s krajnjom ozbiljnošću jer mi sada imamo elektronske kartone u kojima ne možemo ništa promijeniti što je napisano. Isti dan, sve ono što smo napisali odlazi u centralni informatički sustav i gotovo je. Prema tome, Vi ne možete više dokazati je li taj učenik bio, jučer, prekjučer ili prije tjedan dana kod vas, a ako nije ništa uvedeno, bilo kakav postupak, konzultacija, telefonski poziv. Mi ne možemo dokazati da smo tu potvrdu napisali opravdano ili smo ju krivotvorili, dakle čak i ako je izdate naknadno, dva ili tri dana, a nemate ništa evidentirano u svom liječničkom, elektronskom kartonu, vi ste je zapravo krivotvorili. Prema tome, mi moramo čuvati sebe, a čuvajući sebe, čuvamo i učenike jer ih štitimo od neprihvatljivog ponašanja i nepotrebnih izostanaka iz škole gdje trebaju dobiti ono što trebaju, znanje, koje će ih pripremiti za život.

Kakav je Vaš stav ovoj inicijativi, neki smatraju da su liječnici zapravo krenuli đonom odnosno ultimativno s ovom mjerom jer ispričnice su samo mali dio administracije i zašto baš ispričnice a ne neke druge potvrde?

U našim programima imamo jedan File, koji otvara liječničke potvrde i onda kada ga otvorite, Vi imate cijeli niz potvrda koje mi pišemo. Ja ću Vam ukratko navesti, na prvom mjestu se nalazi ispričnica za školu, odmah iza nje ispričnica za vrtić, ako dijete iz vrtića izostane, morate ponovno napisati da je ono sposobno pohađati vrtić. Zatim liječnička potvrda, ako netko ne može prisustvovati sudskoj raspravi, potvrda za polaganje vozačkog ispita, ako je netko trebao polagati vozački ispit, a bio je bolestan onda ispunjavate takve potvrde. Zatim pišemo potvrde za pregled za oružje, ako je pacijent nositelj oružja, zatim tu su potvrde za studentski dom, pregled za vozače, zatim potvrde za seljačko domaćinstvo, potvrda za dom za starije osobe, potvrda za turizam, potvrda za upis u školu, potvrda za upis u vrtić, promjena zdravstvenog stanja za oružje, ukoliko bi došlo do nekakve promjene zdravlja nekoga tko je nositelj oružja. Tu je i potvrda za prisilni smještaj osobe u psihijatrijsku ustanovu, zatim ovih dana su u funkciji i potvrde za osobe lišene poslovnih sposobnosti, gdje morate dati ponovno mišljenje, a tu su i potvrde za razne invalidske komisije. Ja sam tu nabrojao nekih 15 potvrda koje mi moramo svakodnevno pisati,a to doista oduzima vrijeme. Mislim da ovdje još ima nekih stvari koje bi se trebale korigirati, tako da su ovakve inicijative dobro došle da bi olakšale i nama rad i da bi se mogli usredotočiti na ono što zaista trebamo raditi, a to je pregled bolesnika i razmišljati kako na najbolji način pomoći, a ne razmišljati o administraciji. Cilj nam je da ostavimo dovoljno vremena, za kvalitetan pregled, kako ne bismo predvidjeli nešto što je zaista bitno, što može kasnije koštati zdravlja i života našeg bolesnika.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?