Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Školsko zvono: Veličanin Dino Hofman, mladić koji živi američki san

Školsko zvono: Veličanin Dino Hofman, mladić koji živi američki san

02.10.2016.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: KK Osječki sokol
Datum:
Broj pregleda: 5116

Mladi košarkaš Dino Hofman iz Velike već živi američki san. Naime srednjoškolsko obrazovanje dovršio je u Americi, gdje se i dalje školuje i igra za tamošnju školsku košarkašku ligu, zahvaljujući sportskoj stipendiji. Dino nam je ispričao kako je uspio započeti ostvarenje svog velikog sna, kako izgleda školovanje u Americi i kakvi su mu planovi.

Kako je pao izbor na košarku i to u Americi?


Dino Hofman: Bavio sam se svačim pomalo i rukometom i gimnastikom, nogometom, bilo je svega, ali kako u Velikoj baš i nema velikog izbora što se tiče treniranja, svaku smo večer igrali nogomet, jedina osoba koja je igrala košarku bio je moj brat Henrik, a kada sam s njim igrao, uvijek me pobjeđivao. Kako nisam moga podnijeti da netko bude bolji od mene, krenuo sam trenirati košarku, kako bih mogao pobjeđivati brata, i tada je nešto kliknulo, krenuo sam igrati i trenirati po deset sati dnevno i to je postalo ozbiljno. Prešao sam u Požegu, iskusio i nešto utakmica, a jednom prilikom čovjek iz Osijeka pitao me da pređem u njihov klub jer im se sviđa kako igram. Bio sam u kampu u Makarskoj, bilo je 120 igrača, a samo nas šestorica smo dobili priliku da odemo u Ameriku na školovanje. U Americi sam sad drugu godinu.

Kako izgleda odvažiti se u tinejdžerskim godinama na život u Americi?

Dino Hofman: Meni je u početku bilo lako jer je i brat bio sa mnom. On je također dobio ponudu, tako da smo bili zajedno.

Uvjeti su u Americi nemjerljivi s ovima ovdje, zar ne?

Dino Hofman: Amerikanci jako cijene sport i užasno puno u njega ulažu. Mi smo bili u školi koja je imala najtežu ligu u Americi. Tamo je sve u sklopu – dvorana, teretana, uopće nisam ni bio kod kuće samo rad, rad i rad, a uvjeti za sportaše su vrhunski. Sve je u sklopu škole, a treneri su cijeli dan s nama i rade s nama. Samo sam stoga razmišljao o treningu, a škola mi je bila kao odmor.

Kakav je školski sustav kako se uči tamo kažu da je puno lakše nego ovdje?

Dino Hofman: Škola je vrlo lagana, i potpuno je drugačije nego kod nas. Kod njih je samo osnova važna. Završio sam četvrtu godinu, a učio sam tamo ono što se kod nas uči u šestom razredu osnovne škole. Imali samo šest predmeta kroz godinu, gotovo nisam otvarao knjigu jer sve je išlo odlično. No, trening je zato dvostruko kvalitetniji i jači nego kod nas. Tamo se bavim i drugim sportovima kao što je američki nogomet, bejzbol, trčanje, plivanje, a sve kako bih se što bolje tjelesno pripremio jer želim doći do svog cilja NBA lige, to mi je poticaj za još više rada i truda. Škola je tu za malo odmora ujutro kada odem iz teretane, malo se odmorim u školi, i onda dalje poslijepodne svu energiju usmjerim na trening.

Dakle ti si tamo maturirao, što sad planiraš dalje?

Dino Hofman: Dobio sam ponudu od jednog koledža u Alabami ali prvu godinu planiram biti kako se to kaže “neodlučan”- neću izabrati smjer nego ću dobiti opće predmete samo da završim prvu godinu. Ovu godinu naime pokušavam samo trenirati kako bih dobio ponude od još boljih koledža te nagodinu imao veći i jači koledž. Moglo bi se reći kako sam počeo živjeti svoj san. Zadovoljan sam i spreman, s nestrpljenjem očekujem prvu godinu na koledžu.

Znači tvoj napredak se prati non stop i na košarkaškim terenima i van njih imaš ljude koji prate tvoj napredak i izgradnju tvoje karijere?

Dino Hofman: Znači samo u košarkaškoj ekipi ima po 5 trenera, i svaki je određen za nešto. Dva trenera stalno snimaju, šalju snimke posvuda, stavljaju na Internet. Skauti su na utakmicama. Kad dođem na utakmicu, ima ih po 15, 20 i promatraju igrače, prate ih kroz godinu, zapisuju i gledaju statistike.

Iz svega ovoga što si nam rekao ti već živiš svoj američki san?

Dino Hofman: Može se reći da je tako.

Koji bi bili tsavjeti za one koji tek love sportske snove?

Dino Hofman: Treba imati jasan cilj i treba to voljeti, jer onda je sve lakše i rad i odricanje. Ali volja i rad su najbitniji i tu nema zezanja. Vidio sam jako puno dječaka u Požegi koji žele uspjeti u svom sportu i uvijek sam im govorio – nemoj se opuštati, radi jer uvijek ima negdje netko to radi isto ali možda još jače i upornije i možda je bolji. Red, rad i disciplina ključni su. Talent je samo polazna točka, a rad je ono što izgrađuje uspješnog sportaša i čovjeka.

Dakle osim talenta potrebno je jako puno rada ?

Dino Hofman:
Rad i disciplina, samo tako možeš uspjeti. Ja se ujutro ustajem u 5 i krećem s treninzima i samo rad doveo me do ovoga što gdje sam sada.

Reci nam malo o drugim, svakodnevnim razlikama, kakva je primjerice, hrana?

Dino Hofman: Joj, hrana je nešto najgore što sam jeo u svom životu. Kad tek stigao cijelo vrijeme jeo sam fast food, i nakon mjesec dana dobio sam deset kilograma, stvarno hrana je užasna a zdravu hrana je tamo vrlo skupo i uopće nije jednostavno. Unatoč tome sve je puno obilja, svega ima, svaki dan možeš nešto novo vidjeti i doživjeti. Sve se mijenja i to mi odgovara. Živim u Orlandu za koji kažu da je jedan od tri najzabavnija grada uz Las Vegas i New Orleans. Odlično je, drugi svijet, kao što ljudi kažu.
 

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?