RVA.hr » Vijesti » Požega » Školsko zvono: Kempfovci su krenuli u novi projekt Erasmus+ programa, pod nazivom "Math is life", a Kanižlićevci u projekt "Učenje za život" Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Školsko zvono: Kempfovci su krenuli u novi projekt Erasmus+ programa, pod nazivom "Math is life", a Kanižlićevci u projekt "Učenje za život"

Školsko zvono: Kempfovci su krenuli u novi projekt Erasmus+ programa, pod nazivom "Math is life", a Kanižlićevci u projekt "Učenje za život"

26.09.2016.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski
Datum:
Broj pregleda: 1977

Gosti u našoj emisiji Školsko zvono su nastavnici Osnovne škole Julija Kempfa: Zoltan Bartaky, Marko Šipek i Marko Bagarić. S njima smo razgovarali o jednom projektu u kojemu sudjeluju od ove školeske godine i to kao začetnici i koordinatori.

Gospodine Bartaky možete li nam reći na kakvom natječaju je za međunarodnu suradnju Osnovna škola Julija Kempfa prošla ove godine.

Zoltan Bartaky: Radi se o natječaju koji u svakoj članici EU organizira nadležna agencija. To je kod nas Agencija za mobilnost i program Europske unije u Zagrebu, inače imaju razne vrste projekata, ali mi smo se uključili u Erasmus + projekt, već par godina se prijavljujemo na te projekte u kojem ćemo sada na ovom našem projektu surađivati s nekoliko škola iz inozemstva, mi smo koordinatori projekta, ali i začetnici.

Što je to Erasmus plus ?

Zoltan Bartaky: Erasmus + je program kojeg mogu koristiti obrazovne institucije, od vrtića do fakulteta, udruge, pa čak i neke tvrtke. Svake godine postoji natječaj za te projekte i ako napravite naravno kvalitetan projekt, onda se možete prijaviti na taj natječaj. Taj natječaj se boduje, evo mi smo par godina pokušavali, do sada smo bili samo partneri u projektima, a sada je ovo naš prvi projekt koji smo radili sami ,prvi projekt koji je nama prošao i u kojemu smo mi koordinatori.

Što je eTwinning?

Zoltan Bartaky: To je stranica, nešto poput društvene mreže, poput Facebooka, na koji se prijavljuju svi zainteresirani koji bi htjeli sudjelovati u natječajima i onda se u biti pronalaze partneri, koji imaju ista razmišljanja, slične ideje i dogovaraju se oko detalja nekog projekta. U biti uvijek netko izađe s nekom idejom, a onda ostali partneri dodaju neke svoje sugestije, i tako nastane neki kvalitetan projekt.

Znači mjesto gdje se traže partneri za projekt, mogli bi to tako reći?

Zoltan Bartaky: Da, nekad netko ima samo ideju, nekad netko ima čak i gotov projekt pa traži partnera. Kao partner je jako teško uči u neki projekt jer je gužva stvarno velika, a opet kada ste koordinator, imate gotov projekt onda također zna biti problem, jer vam se toliko ljudi javi pa morate birati i vidjeti tko bi bio najbolji za vaš projekt. Pri tom odabiru, ono o čemu sam ja vodio računa je da to budu partneri koji su uglavnom već imali neke projekte prije, što znači da su savjesni, da rade.

Kakva je bila prolaznost na toj vrsti projekta?

Zoltan Bartaky: Prolaznost je bila relativno niska, što se tiče škola, samo tri osnovne škole ove godine su dobile projekt, dobilo je nešto srednjih škola, čak je dobila i Ekonomska škola iz Požege jedan projekt, ali eto ukupno je bilo mislim 8 ili 9 odobrenih projekata, 2 su iz Požege. Mislim da to fin uspjeh, na nivou države.

Gospodine Šipek možete li nam ukratko opisati projekt koji je odobren, i koji se od ove školske godine počinje realizirati ?

Marko Šipek: Pa sam projekt traje 26 mjeseci od rujna ove godine sve do kraja listopada 2018. U tom projektu uz našu, sudjelovat će po jedna škola iz Slovačke, Turske i Litve. Tema će biti Math is life, to jest Matematika je život gdje će učenici na zajedničkim susretima u Slovačkoj, Litvi, Turskoj i kod nas u Požegi primjenjivati znanje iz matematike u svakodnevnim životnim situacijama. Radionice na koje će učenici dolaziti biti će na engleskom jeziku. U svakoj od tih država biti će jedna od unaprijed dogovorenih tema, za primjer kada učenici dođu kod nas u Hrvatsku tema će biti matematika u kuhinji, znači tu će učenici trebati se snaći pretvaranjem njihovih valuta u kune, kupovinom namirnica u našim trgovinama, kuhanjem hrvatskih jela u našoj školskoj kuhinji i onda pretvaranjem mjernih jedinica itd. Na kraju će još trebati napraviti na engleskom jeziku kuharicu hrvatskih jela i to sve pojesti na zabavi koju ćemo pripremiti za naše goste. U Slovačkoj će tema biti matematika u automobilima u Turskoj je matematika u arhitekturi, a u Litvi matematika u prirodi. Osim tih susreta koje ćemo imati, planiramo i suradnju u nastavi putem Skaypa, zajedničko korištenje Whats app-a, Facebook grupe, zajednički yotube kanal, izradu tematskih prezentacija i tko dalje.

Kolika je financijska vrijednost tog projekta?

Marko Šipek: Ukupna vrijednost projekta je 110.000 eura. Sav taj iznos se dijeli na sve partnerske škole, tako da će našoj školi pripasti 31.900 eura. Ona će biti isplaćena u 3 obroka, sam projekt je financiran u stopostotnom iznosu, od europskih fondova, i cijeli iznos se koristi za stvarne troškove projekta, što uključuje putovanje učitelja i učenika, smještaj, hranu, ulaznice, i troškove kada učenici, učitelji iz drugih zemalja dođu kod nas u Požegu. Moram reći da postoji i kontrola tih financija od strane Agencije za mobilnost i Europskog ureda za borbu protiv prijevara, Europske komisije i Europskog revizorskog suda.

U ovom projektu, osim nastavnika sudjeluju i učenici pa pretpostavljam da će i u sklopu te mobilnosti učenici putovati, gdje će putovati i kada će se dogoditi?

Marko Šipek: U planu je da putuju po četiri učenika s nastavnicima, u svaku od tih zemalja, planovi putovanja su za sada okvirni, više ćemo znati nakon što se sretnu koordinatori svih škola u Slovačkoj sljedeći mjesec. Po tom planu u Tursku bi naši učenici i učitelji putovali na proljeće uz uvjet da tamo situacija bude u redu. U Litvu bi trebali putovati 5. ili 6. mjesec sljedeće godine zrakoplovom, a u Slovačku u proljeće 2018. godine.

Kada će učenici i nastavnici Slovačke, Turske i Litve doći u goste učenicima Osnovne škole Julija Kempfa i kakav je plan i program i što ćete im ponuditi i što ćete im pokazati?

Marko Šipek: Po sadašnjem planu, oni bi došli sljedeće jeseni, znači došlo bi po 4 učitelja i 4 učenika iz svake države, ukupno 12 učitelja i 12 učenika, mi smo obavezni prema projektu raditi radionice s njima, to ćemo odraditi, ali mi im naravno želimo pokazati našu školu, organizirati priredbu, provesti Požegom, Zagrebom, družiti se s njima i biti što bolji domaćini.

Koji je zapravo bio kriterij, kako st birali učenike koji će sudjelovati u projektu, koji će ići na ta uzvratna putovanja?

Marko Šipek: Prvo je bitan uspjeh učenika u školi, samo vladanje sudjelovanje učenika raznim natjecanjima, pogotovo na državnoj razini, znanje engleskog jezika, to će isto biti testiranje, tako da je malo problem kad netko ne zna engleski jer jednostavno ne može to sve pratiti. Mi ne možemo u svakom trenutku biti s njima jer po projektu je predviđeno da uz 4 učenika bude 1 nastavnik jer ostala trojica imaju radionice na kojima oni nešto uče, tako da se onda ti učenici moraju znati sporazumjeti, prije svega razumjeti engleski da bi uopće imale svrhe te radionice.

Engleski je službeni jezik svakog projekta, pa tako pretpostavljam i ovog?

Marko Šipek: Engleski je službeni jezik, uz to svako će naučiti neku riječ, slovačkog, turskog i tako dalje, ali engleski je službeni jezik i to bi svi sudionici trebali znati.

Gdje se sve do sada Osnovna škola Julija Kempfa prijavljivala na natječaje proteklih godina? Marko, Vi ste zapravo i radili jedan zanimljiv projekt i prije, je l' tako?

Marko Bagarić: Da naša škola već je sudjelovala u jednom Comenius programu koji se zvao „Differences bring us together” odnosno „Razlike nas spajaju“. Tu smo surađivali sa školama iz Poljske, Španjolske, Turske i Grčke, bilo je više partnera, a sam cilj tog projekta bio, kao što i sam naziv kaže, dijeljenje kulturoloških razlika, odnosno spajanje tih kulturoloških razlika, dijeljenje iskustava od plesova, hrane, pravili smo i kuharicu od svih tih sudionika, partnera, projekt je trajao oko 2 godine i cilj su bile mobilnosti. Ovaj put je malo drukčije, cilj je više ishod odnosno rezultati tih radionica.

Kako stoje svari po pitanju administracije ovakvih projekata, mnogi koji rade takve projekte kažu da je to zapravo i najveći posao?

Marko Bagarić: Prvotna stvar koja je najbitnija u cijeloj priči je poznavanje engleskog jezika i to ne površno, nego baš tečno poznavanje. Sama prijava na projekt, odnosno sam plan izrade projekta je obrazac od nekih 50-ak stranica, tako da ima posla, srećom postoje šablonska pitanja na koja se mora sve detaljno odgovoriti i detaljizirati. Moram priznati da sam dečkima stalno govorio da ćemo proći s ovim projektom iz jednog vrlo prostog razloga, a to je što smo stvarno svako pitanje, svaku moguću prepreku detaljizirali i rekli što ćemo raditi u datom slučaju, tako da je stvarno po tom pitanju bilo dosta posla, ali kada se uđe u sam proces i nije to tako baš kompleksno, ali potrebno je neko vrijeme da se čovjek navikne.

Koje su prednosti ovakvog sudjelovanja u međunarodnim projektima ?

Marko Bagarić: Dobro je i za nastavnike i za učenike iz jednog razloga, što je komunikacija na engleskom jeziku. Primorani su komunicirati engleskim jezikom, upoznavati druge obrazovne sustave, način rada i sl. Imamo profesionalni dio priče i s druge stane imamo nekakav privatni, u kojem se upoznajete s različitim aspektima, pogledima, na sustav, na okolinu i tako dalje.

Kako su učenici prihvatili, znaju li oni da će ovaj projekt krenuti, i da će netko od njih sudjelovati u njemu?

Zoltan Bartaky: Zna se da je projekt prošao, još nismo napravili selekciju učenika, ali ćemo to napraviti vjerojatno kada se vratimo s ovog pripravnog posjeta iz Slovačke, onda ćemo generalno odrediti neke kriterije, tako da imamo svi iste kriterije za sve učenike. Možemo reći da ćemo s testiranjem u poznavanju engleskog jezika krenuti od 11. mjeseca pa ćemo do prvo susreta morati isfiltrirati učenike koji će ići na putovanja.

Marko, Vi predajete engleski jezik na Kempfovoj školi, kakvi su Kempfovci u engleskom?

Marko Bagarić: Generalno dobri, da može bolje, uvijek može, ali stvarno se u svakom razredu može naći dobrih učenika, čak se često i iznenadim koliko neka djeca odlično barataju za tu svoju dob engleskim jezikom. Znaju i oni neke druge koje mi sami ne znamo, ali generalno ok. je.

Kanižlićevci sudjeluju u projektu pod nazivom "Učenje za život", a nešto više o njemu rekla nam je koordinatorica Renata Marinić.

Renata Marinić: Škola je ove godine prvi put sudjelovala u Erasmus + projektima. Ovo je projekt u području općeg obrazovanja, provodi se u sklopu Agencije za mobilnost i program Europske unije. U samu izradu bilo je uključeno sedam nastavnika, to su Goran Đurđević, Josipa Bušić, Valentina Čurćić, Danijela Stanić, Katarina Baretić Igor Soldić i moja malenkost. Nažalost kod odobrenja projekta odobreno je nam je sudjelovanje pet nastavnika, tako da su neki neće moći sudjelovati. Jedan od njih je profesor Goran Đurđević koji ustvari više ni ne radi u našoj školi, bio je na zamjeni, ali je uvelike pridonio ovom projektu, tako da nas pet odlazi provedbu ovog projekta.

Kako će se on odvijati i koji je njegov cilj?

Renata Marinić: Projekt se odvija tijekom jedne godine, započeo je 1.6 i traje do 31.5.2017. Sam naziv projekta Učenje za život prijenos, znanje, vještine i kompetencije, nastaje kao potreba naše škole da se kod učenika razviju dodatne vještine i kompetencije kojima će oni postati konkurentni na tržištu rada, postati samostalniji, slobodniji i voditi samostalan i produktivan život. Cilj je ustvari potaći učenike da uz svoj svakodnevni život kroz izbornu nastavu, domaćinstva da pokrenemo nešto što je nekada davno bilo u našem obrazovnom sustavu, a sad više to nemamo. Smatramo da bi to učenicima puno pomoglo i pri razvoju same motorike, ali nekada u budućnosti i u razvoju poduzetništva.

Koje su sve faze koje ćete proći kroz ovaj projekt?

Renata Marinić: Ovaj dio projekta je u sklopu Job Shadowing-a i projekt je samo za nastavnike. Učenici za sada ne bi išli na mobilnosti. Samo nas pet nastavnika će posjetiti školu na Malti koja u svom programu ima domaćinstvo i mi ćemo učiti od njihovih nastavnika kako te principe domaćinstva i njihove nastavne metode koje primjenjuju u nastavi primijeniti u našoj školi.

Kako je koncipiran projekt ?

Renata Marinić: Projekt je koncipiran tako da pet radnih dana sudjelujemo u nastavi na Malti i vidimo što to oni rade i u čemu su dobri, pa da to primijenimo u našoj školi.

Dakle to će biti izvannastavna aktivnost ?

Renata Marinić: Točno, to bi bila izvannastavna aktivnost. Ustvari redovita izborna nastava domaćinstva gdje bi mi od kolega na Malti primijenili i vidjeli njihove metode rada, te njihov školski kurikulum domaćinstva. Moramo usvojiti razvoj i sposobnost organizacije nastave domaćinstva i poduzetništva te na jedan način razviti vještine suradničkog učenja među nastavnim osobljem, a indirektno i među učenicima. Također se moramo otvoriti nekim novim metodama rada, a ujedno i unaprjeđujemo komuniciranje na stranom jeziku, jer na Malti je nastava na engleskom, tako da ćemo i tu malo poboljšati naše kompetencije i naravno korištenje za poboljšanje nastavnog procesa.

Nakon što nastavnici prođu edukaciju, u projekt se uključuju i učenici, hoće li svi zainteresirani moći sudjelovati u projektu ili ćete ipak raditi selekciju?

Renata Marinić: Prvenstveno ćemo probati proći kroz našu školu, znači za učenike od 5. do 8. razreda. Ali sve ono što naučimo mi kroz trajanje projekta trebamo integrirati u dobru praksu, dodatno, također to svoje znanje prenijeti i svim drugim školama, a sve što se događa bit će objavljeno na web stranici.

Ovo je ustvari stručno osposobljavanje nastavnika?

Renata Marinić: Točno. Stručno osposobljavanje od kojih se nadamo, da će škola tu dobru praksu koju tamo naučimo integrirati u svoje svakodnevne aktivnosti, a ujedno ćemo podići i prepoznatljivost škole, potaknuti razvoj, europsku dimenziju škole, kroz međunarodnu suradnju i osjećaj pripadnosti EU standardima.

Ovim projektom kako ste rekli vratit ćete predmet domaćinstvo u škole s kojim će učenici imati višestruke dobrobiti?

Renata Marinić: Pa naravno. Kao što znamo danas sve više okrenuta računalima, a sve manje se radi nešto konkretno. A tu je veliki naglasak na razvoj motorike kod djece i uključivanje djece u svakodnevni život, da nauče neke osnovne stvari. Od kućanstva, znači vođenje kućanstva, do izrade nekih predmeta, ali ujedno i prezentiranje tog što izrade za daljnju prodaju. Razviti malo i poduzetnički duh, da znaju i nauče konkurirati na tržištu rada.

Dobar primjer razvijanja tog poduzetničkog duha su školske zadruge jednu takvu ima i vaša škola. To je zapravo ono što učenici najviše vole,praktični dio, nešto opipljivo, nešto životno i puno im je primamljivije od suhoparne nastave?

Renata Marinić: Točno. Po mom iskustvu djeca su puno zadovoljnija kada se radi nešto konkretno, nešto praktično, kada mogu ta svoja znanja pretočiti u nešto, da mogu rukama nešto raditi, i vidjeti što su napravili. Tako podižu sami sebi vrijednost u svojim očima i u očima onih koji ih promatraju. Znači djeca postaju konkurentnija, postaju samostalnija, vjerojatno pripremljenija za život nego s nekim drugim stvarima. Također bih naglasila da će ove dobrobiti biti posebno korisne učenicima koji se školuju po prilagođenim programima, jer razvijaju dodatne vještine i tim svojim sposobnostima automatski povećavaju svoje samopouzdanje i mogu tako proširiti spektar izbora budućeg zanimanja i daljnjeg školovanja.


Jeste li vi jedini iz Hrvatske koji ste prošli u ovom projektu?

Renata Marinić: Nismo, prošlo je još projekata, ali evo mi jedini iz naše županije, sudjelujemo u ovom obliku projekta, Kempfova škola sudjeluje u K2 projektu, ali o tome će Vam više oni reći, a naš projekt je K1 projekt i naša škola partner je dječačka škola St Ignatius College Boys Secondary School Handaq u Qormiju na Malti.

To je muška škola a dobri su u domaćinstvu?

Renata Marinić: Dobri u domaćinstvu, nadam se da ćemo nešto naučiti od njih.

 

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?