Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

(FOTO) Tihomir gradi svoje odmorište u divljini Papuka

Mali raj pored Brzaje

Autor: Aleksandar Grlić
Fotografija: Aleksandar Grlić
Datum:
Broj pregleda: 3155

"Privlačni su mi mir, tišina i što nema signala za mobitel", kaže Tihomir Horaček, jedan od rijetkih stanovnika Striježevice na cesti između Brestovca i Voćina. On je zasad samo vikendaš iz Požege, ali ima velike planove. Htio bi napraviti prenoćište i malo odmorište u idili Papuka pored potoka Brzaje.



- U takvom sam poslu, radim još uvijek u vojsci u Zagrebu pa mi vikendom treba zaista mir i tišina. Izoliram se od posla, ali vrata su mi uvijek širom otvorena. Prijatelji, obitelj i ljudi dođu. Iz Požege sam, a ovdje sam 2005. godine odlučio nešto uzeti i uložiti na nagovor prijatelja koji su pokupovali slične stvari po Vučjaku i Zvečevu - objašnjava Tihomir kako je odlučio doći u mjesto gdje vrijeme teče u suprotnom smjeru, ili barem sporije.



U ratu porušenoj Striježevici i Susjednom Kamenskom Vučjaku živi zajedno možda tek 10-ak duša, a neki od njih su možda isto samo vikendaši. Većina srpskog stanovništva se odselila za vrijeme Domovinskog rata, skoro nitko se nije doselio. Jedini znakovi civilizacije su cesta i pokoja prazna ili srušena kuća. Kad vidite da netko nešto radi u tom kraju "Bogu iza nogu" ostanete u čudu. Tihomiru je palo na pamet upravo to.



- Sad sam došao i na ideju da napravim neki smještaj. Volio bih napraviti prenoćište u dogovoru s društvima i prijateljima. Vidjet ćemo što će još biti. Svu  drvenariju i sve drugo na kući pokojni otac i ja smo napravili smo svojim rukama, osim zidanja. Od 2005. To radim pomalo uz pomoć prijatelja i obitelji, moram priznati da se čovjek pomalo i zaduži pa lagano vraća dugove. Zaista je bilo ljudi koji su pomogli - objašnjava nam Horaček, koji svakog tjedna putuje na relaciji Striježevica - Požega - Zagreb i obratno.



Centralni dio je velika dvorana puna raznih uspomena. Tu je i fotografija njegove kćeri Tamare, uspješne mlade rukometašice. Kao i fotografija s njegove oproštajne utakmice iz košarkaških dana.



- Često dolaze prijatelji, pravimo fešte, svi su prezadovoljni. I obitelj ponekad navrati, bivša žena i kćer o kojoj se već pisali. U dobrim smo odnosima, najbolji prijatelji. Ova tu fotografija je iz 1995. godine kada mi se rodila kćer. Imao sam oproštajnu utakmicu. To je bivša Jugoplastika, prvi veliki klub koji je nekome u Požegi nastupio na oproštajnoj utakmici.



- Kuća je bila obnovljena i namijenjena za jednu osobu, imala je 48 četvornih metara. Ova dvorana  je veća od toga. Za dva stola stane 40 do 50 ljudi. U nastavku su garaža, šupa, drvarnice, s druge strane su tri garaže. Sad radim i nešto za smještaj - pokazuje nam Horaček pa nas vodi do bistrog planinskog potoka Brzaje



- Zemljište ispod mene izlazi na Brzaju što je meni osobno jako bitno. U Brzaji se još uvijek nađe pastrve, znači da je još uvijek čista. Nisu to neke količine, ali za doručak i večeru se može upecati. Još uvijek sam u radnom odnosu. Dolazim petkom. Vikendom radim s drvima, kosim ili se nešto bojam. Fizički se umorim, ali "blagodan" i psihički spreman odem na posao u ponedjeljak - zaključuje na kraju Tihomir kojeg ostavljamo da nastavi uređivati svoje planinski raj.





 

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?