Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Milan svoju kuću od cigle i betona pretvara u brvnaru

Želi biti poznati kao majstor, a ne kao umjetnik

Autor: Aleksandar Grlić
Fotografija: Aleksandar Grlić
Datum:
Broj pregleda: 2113

"Da se primijetiti kad prođete kroz ova tri sela iako još nije gotova, ali je malo specifičnijeg izgleda nego sve ostale", priznaje nam Milan Trčka iz Buka kraj Pleternice koji od svoje kuće zidane ciglom pomalo pravi brvnaru. Bučki stolar vješt je podjednako u duborezu, izradi skulptura, igračaka i stilskog namještaja. Sve to radi da zaradi za život, ali najživopisniju kuću u spojenim selim Svilni, Resniku i Buku uređuje za svoju dušu.



- Kuća nije ožbukana i okrečena jer je želim u nekoj budućnosti pretvoriti u 'brvnaru'. Želim je skroz pokriti drvetom što je dobra termoizolacija da bi bila ekonomična. Isto tako želim staviti oblicu da bi vizualno izgledala kao da je rađena od drveta - obrazložio nam je Milan



- Ima ih koje su možda uređenije, ali na klasičan način. Nisu toliko upadljive za oko. Kuću uređujem sebi za dušu, ne radim to za selo, nego za sebe. Sva drvenarija na kući je ručni rad. Možemo slobodno reći daje 90 posto toga ručno ,a samo prorezi i blanjanje su strojni. Čak i cvjetići na ogradi su ručno rađeni. Ljudi su ih pipali rukama, mislili su da stu to neke aplikacije ili da su limeni. Nisu znali da je to u drvetu - nastavlja majstor Trčka.




Milan je uz to vrlo vješt duborezac i pravi kvalitetne unikatne skulpture i uporabne predmete poput "pepeljare zmaja", ali više voli da ga se zove obrtnikom, nego umjetnikom.



- Drvetom se bavim od 1975. godine Počeo sam s drvenim igračkama kao klinac. Kasnije sam vidio da mi je to jednostavno i počeo sam se baviti duborezom. To je postalo ozbiljno, tako da sam nakon tri godine otvorio kućnu radinost.
2008. godine sam je preregistirao obrt zbog drugog tipa poslova, ali sam i dalje ostao kod svog talenta. To sam ukomponirao u posao kao gravure na stilskom namještaju - prisjeća se svog života iskusni stolar.



- U duborezu sam radio povijesne građevine kao zagrebačku katedralu, crkvu Sv. marka, Kamenita vrata u Zagrebu. Za svaki grad u bivšoj Jugoslaviji sam imao određene stvari i to je prešlo već u posao. Možda će vam biti čudno, ali nisam puno putovao. Jedino putovanje sam imao kad sam donio prve radove u Zagreb. Sve sam radio po razglednicama i povećavao ručno nekoliko puta jer tada nije bilo ni računala. Opet morate imati talent da bi nešto povećali četiri-pet puta - kaže Trčka



- Sve ovisi od duboreza. Ako radite posljednju večeru, repliku djela Leonarda Da Vincija, površine 80 puta 120 centimetara i želite je napraviti da bude "prva liga",  onda vam treba 10 radnih dana po desetak sati. Radio sam ozbiljnije stvari kada sam u Požeškoj Koprivnici pravio glavno raspelo za križni put u prirodnoj veličini. Meni koji radim rutinski, ne toliko s mozgom, već opušteno za to treba oko 14 dana. Opet radiš od jutra do sutra. Nema toga da radiš tri sata pa onda tri dana ništa - rekao nam je Bučanin.



- Riječ umjetnički i umjetnik ne volim čuti jer se umjetnici proslave tek poslije života, kad ih više nema. Ja to ne bih želio, ja bi se želi proslaviti na neki način da živim od svog rada. Želim biti poznati kao majstor. Motivira me uvijek nešto bolje, nisam nikad zadovoljan s onim što sam postigao - kaže na kraju stolar Trčka, dok nama preostaje samo diviti se plodovima njegovih vještih stolarskih ruku.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?