Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Ravnopravni i sretni: Osjećam se diskriminirano, a jedina sam žena u Požeško - slavonskoj županiji koja ima ekološki uzgoj

Ravnopravni i sretni: Osjećam se diskriminirano, a jedina sam žena u Požeško - slavonskoj županiji koja ima ekološki uzgoj

30.07.2015.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski
Datum:
Broj pregleda: 994

Antonija Zelenika vlasnica je OPG-a iz Velike čije su marmelade i džemovi nadaleko poznati i cijenjeni ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Na svojoj eko plantažu od 1,5 hektara površine, uzgaja šipak, aroniju te oko 300 stabala voćaka, uglavnom starih sorti jabuka i šljiva. Kako se bavi potpuno ekološkim uzgojem, bez tretiranja pesticidima, uz voće na svojoj plantaži ima i puno samoniklog ljekovitog bilja, poput divlje mente, koprive, gospine trave, kamilice te oko 20 stabala bazge, a tu su i grmovi ruža, pa uz pekmeze i džemove proizvodi i sokove te čajeve.

Antonija što je bio okidač da pokrenete vlastiti posao? OPG nije baš jednostavna stvar, ma koliko se možda iz naše perspektive činilo da je jednostavno?

Kad pređete četrdesetu, nekako se čini da više ne pripadate nigdje. To su one godine kad niste baš traženi i nađete se u nekom začaranom krugu. Shvatila sam da tako ne mogu funkcionirati i da moram pokrenuti nešto što će me ispuniti i učiniti sretnom, jer sam vjerovala u sebe i znala da imam tu ogromnu energiju koja me pokreće i kojom mogu dati još puno za sebe i svoju obitelj. Često me ljudi znaju pitati za savjet jer bi se i sami okušali u proizvodnji pekmeza i džemova, tada ima kažem da uspjeti mogu samo ako imaju ljubav prema prirodi i poslu kojim se žele baviti. Zarade nema prve tri godine i na to moraju biti spremni, a posao koji ih čeka je ogroman i ni malo lak. Prvo ćete se naraditi, a tek nakon tri godine stiže zarada i uspjeh.

Vlasnica ste OPG-a uspješno vodite obiteljski posao, je li bilo teško u početku s obzirom na činjenicu da ste žena?

Moram priznati da je. Jer imam dojam da se kod nas od žena očekuje da je nabolje da budu kućanice, pa kad se pojavi žena koja je uspjela nešto dobro i kvalitetno napraviti i još za to dobiti priznanje bude čuđenja. U konačnici ako želimo svi skupa, ako društvo biti iskreni jedni prema drugima, žene mogu jako puno napraviti. Ta energija koju imamo u sebi posebice nakon četrdesete, kad smo već stvorili obitelj, podigli djecu na noge, sve u životu naučile, grčevito se ženski borile i izborile za sve što imamo, tjera nas i dalje naprijed. Idem i ja nešto napraviti, ne mogu samo sjediti, biti kućanica idem jer znam da mogu i hoću. Žene znaju i mogu svašta kako putujem po cijeloj hrvatskoj ali i van nje uvjerila sam se u to milijun puta, stoga smatram da žene treba podržavati, nikako sputavati.

Koji su Vaši stavovi o predrasudama kad su u pitanju muški i ženski poslovi, da žene ne mogu raditi neke muške poslove, a da muškarci ne mogu raditi neke tipično ženske poslove?

Mislim da svi možemo raditi sve i nema tu prevelike filozofije. Puno je poslova koji se mogu odraditi zajednički i podjednako dobro bez obzira jeste li žena ili muškarac. Kako meni moj muž pomaže u preradi džemova, tako i ja njemu mogu pomoći prilikom sadnje voća ili nekih drugih poslova. Može se samo je potrebna volja i želja.

Kako na Vaš uspjeh gledaju ljudi iz Vašeg okružja?

Razočarana sam poprilično, jer izostala je potpora upravo lokalne sredine. Ni nakon pet godina ekološkog uzgoja, proizvodnje i priznanja u Velikoj nećete vidjeti niti jednu tablu smeđe turističke signalizacije koja će vam pomoći pronaći put do mog OPG-a, pa mnogi koji dolaze u Veliku, a znaju za moje proizvode, ne mogu me pronaći. Teško mi je zbog toga, osjećam se diskriminirano, a jedina sam žena u Požeško - slavonskoj županiji koja ima ekološki uzgoj. Nekoliko sam se puta obraćala u svoju općinu, no čini se da za mene tamo nemaju sluha. Situacija s kolegama vinarima je primjerice sasvim drugačija.

No unatoč svemu je li taj posao ispunio Vaša očekivanja i jeste li uspjeli u onome što ste zacrtali kao svoje ciljeve?

Jako sam zadovoljna, prezadovoljna, jer sve što radim, radim iskreno iz srca i čiste ljubavi. Perfekcionist sam i volim sve dovesti do savršenstva, kako bi moji proizvodi kojima na sajmovima častim posjetitelje bili doista savršeni. Ponekad se posao prije odlaska na sajam završava do kasno u noć, no isplati se. Ne možete sjediti u Slavoniji, Velikoj, Kutjevu ili bilo kojem drugom mjestu pred kućom i prodati svoj proizvod, to je nemoguće, morate se pojavljivati na svim sajmovima kako u Hrvatskoj tako i izvan nje, jer cijeli svijet tako funkcionira.

Što znači biti žena vlasnica jednog OPG-a ili je možda bolje pitati kako izgleda jedan Vaš radni dan?

U mom poslu je dobro što sama biram vrijeme kada ću raditi. Na ekološkom imanju je doista puno posla. Kako se ne radi o proizvodnji velikih količina sve se radi ručno od branja plodova, preko prerade do konačnog proizvoda i njegovog pakovanja.
No u tome i je ljepota mojih i sličnih proizvoda jer su izrađeni ručno od početka do kraja. Uložen je ogroman trud od sadnje plodova, preko branja prerade i uređenja i osmišljavanja pakovanja.

Je li zbog posla, odgovornosti i obveza trpio Vaš obiteljski život?

Pa je u zadnje četiri godine, jer dosta putujem, po sajmovima u Hrvatskoj ali i izvan nje. No ako imate potporu obitelji onda se sve prepreke svladaju. Potpora obitelji je tu i to je najvažnije.

Je li je teško izbalansirati posao i obitelj?

Je, tu malo deblji kraj izvuče suprug. Djeci je to ipak lakše jer oni to gledaju s neke druge ljepše strane. Kad odlazim na sajmove pomažu mi oko pakiranja proizvoda, naljepnica i ostalog jer znaju da će se mama sa sajma vratiti s puno lijepih i ukusnih delicija za njih.

Imate li potporu obitelji za sve što radite?

Svakako da, možda su u početku bili malo skeptični prema svemu no potpora je sada ipak tu. Najveću potporu kako u početku tako i sada imam od svoga brata koji živi i radi u Švicarskoj. On mi je najveća podrška u svemu. Kada sam odlučila zasaditi plantažu bezuvjetno me podržao, tako što god i u koje god doba dana ili noći sam nešto trebala mogla sam računati na njegovu pomoć. Financijski mi je pomogao i kod nabave sadnica, opreme za preradu ali i plasmana mojih proizvoda u Švicarsku. Švicarci jako cijene ekološku proizvodnju.

Što bi ste poručili današnjim mladim ženama koje se žele okušati kao uspješne i samostalne, a dvoume se dali krenuti u posao ili ne?

Posao je uvijek dobra stvar, i svakako trebaju pokušati. Nudi vam bezbroj mogućnosti, ispuni vas i vrati samopouzdanje. Putujete upoznajete druge ljude, kulturu, običaje. A to je danas jako važno.

Jeste li vi pomislili u ovih pet godina da ćete odustati, da ne možete više?

Ne bih odustala nikada dok god me zdravlje služi i mogu raditi. Ovaj posao je moj lijek. Ispunio je sva moja očekivanja i uspjela sam ostvariti sve svoje ciljeve, postala jača puna samopouzdanja, a svoja bi iskustva i pozitivu željela prenijeti i drugima.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?