Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Milica vezenjem i pletenjem čuva kotorvaroške tradicije, ali i humor

Milica vezenjem i pletenjem čuva kotorvaroške tradicije, ali i humor

"Originalni" tabanci šarenjaci iz Kaptola

Autor: Aleksandar Grlić
Fotografija: Aleksandar Grlić
Datum:
Broj pregleda: 4261

"Izradom nošnje se bavim 'oho ho' godina. Dok sam još bila u Bosni cura od 12-13 godina, a sad ih imam 57", kaže nam Milica Marić, Kaptolčanka kotorvaroških korijena koja čuva tradiciju rodnog kraja. Milica plete i popravlja podjednako vješto tradicionalnu nošnju po uzorcima starijim od 100 godina i originalne "adidas" tabance, kao i brojne druge rukotvorine. Bosanski smisao za humor, kao ni tradicija nisu odumrli nakon desetljeća provedenih u novoj domovini.





- Ovo je "originalni tabanac šarenjak", adidas iz Kaptola po uzoru na kotorvarošku narodnu nošnju. Toga ne mogu "nasmagati" jer se jako puno traži. Traže i druge "marke" kao i druge uzorke. Pletem i štrikane papuče, kao i tabance sa starinskim uzorkom. Tabanac se nosi više u zimi. Starije žene poput moje tetke ih stalno nose. Nekom ih dam ili prodam pa ih drže za uspomenu. Suprug radi u šumariji pa se i on bavi ručnim radom, ali od drveta. Trudimo se ispuniti dane kreativnošću. Nemam puno posla, sama sam pa štrikam i vezem - pokazuje nam Milica Marić svoje zanimljive kreacije.



- Ženska košulja se radi dugo, mora se tkati na stanu, mora se sašiti vez. Neki moji radovi su stari oko 70 godina. To je još moja mama izrađivala dok je bila cura. Ja ih nadograđujem. Neke stvari kao ove čarape pravim ispočetka. Ove
pregače smo isto tkali kad smo ovdje došli. Što znamo pravimo. Nošnja je malo šarenija od tipične za ove krajeve, to je naša starina i to su naš i stari nosili. Mi to zadržavamo, hoćemo da to bude u funkciji i još traje. Ima nas možda osam žena koje se bave nošnjom iz kotorvaroškog kraja. U Kutjevu ih je četiri. Jedna je u Velikoj, ona ima oko 80 godina i ona nam je tkala te pregače. Mladi se slabo bave s time - pokazuje nam Milica tradicionalne nošnje koje popravlja, dorađuje i izrađuje svojim vještim rukama.



- Nas Kotorvarošana ima jako puno u ovim krajevima, imamo i svoj KUD Hrvoje Vukčić Hrvatinić u Velikoj. Većinom smo iz Kaptola, ima nas dosta i iz Kutjeva. Ovo nam je nova domovina, ali sjećanje na rodni kraj ne blijedi. Pretprošle subote smo išli u Jakotinu, Crkva nam se zove Sv. Ilije pa smo išli na misu i bilo nas je više od 300 ili 400 i preko 60 automobila. Nemamo djece, ali imam osam braće i nas ima četiri sestre. Imam puno nećaka i nećakinja. Jedan moj brat je isto s nam u folkloru i nadam se da će netko nastaviti naše tradicije - priča Milica.



- Bojimo se ipak malo da nas nitko neće moći naslijediti. U zadnje vrijeme je aktivnost mladih slabi što se tiče folklornih plesova i glazbe. Nekako se to razišlo. Djevojke odu na fakultete. Mi stariji ipak gledamo da to održimo koliko možemo. U početku nas je bilo 60-ak. Mladi su sad otišli. I muškarci i žene koji su prije radili u Njemačkoj su ponovno otišli tamo. Sad to dosta teže ide, ali opet se skupljamo, malo zapjevamo i poigramo - izrazila nam je na kraju Kaptolčanka kotorvaroških korijena svoju nadu i strah vezane za čuvanje starih tradicija.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?