Radio Vallis Aurea - Požega (logo)

rva.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje . Nastavkom pregleda web stranice rva.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice rva.hr kliknite na "Slažem se".

slažem se

Radio Vallis Aurea

90,2 MHz 96,7 MHz

Live stream slušajte nas online

Školsko zvono

Školsko zvono

27.2.2015.

Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: Magdalena Saveski
Datum:
Broj pregleda: 1932

Učenici i nastavnici Kempfove škole vrlo su aktivni u projektima, natjecanjima i radionicama koje održavaju i pripremaju tijekom cijele školske godine. Upravo o tim temama razgovaramo danas u Školskom zvonu. O svemu su nam pričali ravnateljica Kornelija Sabljak, učitelj tehničke kulture Zoltan Bartaky i učiteljica hrvatskog jezika Silva Mihalj Živković. Ravnateljice Sabljak brojni su projekti koje radite, od projekta Živim život bez nasilja, do obilježavanja važnih datuma poput dječjeg tjedna,100. dana škole. Pripremali ste i nekoliko zanimljivih radionica koje su vrlo dobro primljene kako od strane učenika, tako i roditelja. Bila je tu i večer matematike, razna natjecanja, Lidrano...uglavnom jako puno se radi upravo onaj izvannastavni dio programa?

Naravno, u našoj školi je u tijeku puno projekta. Jedan od najvažnijih je preventivni projekt Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta „Živim život bez nasilja“. Ovaj preventivni projekt usmjeren je na sprječavanje različitih oblika nasilja među mladima i nasilja u obitelji, uz izgradnju kulture nenasilja i tolerancije. Sastoji se od tri komponente, dvije komponente smo odradili i još je jedna pred nama. Prva komponenta odrađena u našoj školi je interaktivna radionica Nenasilje i tolerancija za sve učenike sedmih razreda, a druga komponenta umjetničko -edukativni program, prošli tjedan je održana u gradskom kazalištu. U sklopu tog programa, održana je predstava „Nasilje, za nasilje nema opravdanja“ u režiji Zijaha Sokolovića za sve učenike sedmih razreda gradskih škola. Voditelj samog programa bio je Zlatan Zuhrić-Zuhra, nastupao je bend Apokalipso, jazz pijanist Matija Dedić i učenici Kempfove škole. Kroz ovaj program se mladima, kroz glazbu i pjesmu nude opcije kvalitetnih načina korištenja slobodnog vremena, te ih se potiče na stvaranje pozitivnih životnih stavova. Još nam je do kraja nastavne godine ostala za odraditi treća komponenta, a to je organiziranje debate u školi na temu nasilja i nenasilja i izrada likovnih i literalnih radova. U suradnji s Policijskom upravom požeško – slavonskom, linijom za prevenciju također imamo četiri projekta koja radimo kroz cijelu školsku godinu. To su sigurnost i zaštita djece na internetu, upravo smo pretprošli tjedan obilježili Dan sigurnog interneta kroz izradu različitih stripova. Zatim projekt „Zajedno više možemo“, čiji je cilj prevencija vandalizma, vršnjačkog nasilja, zlouporabe opojnih droga i drugih oblika rizičnog ponašanja. Usmjeren za učenike četvrtih i šestih razreda. Zatim program „Zdrav za pet“, čiji je cilj također prevencija ovisnosti i podizanja razine samosvijesti i odgovornosti u očuvanju samostalnog i tuđeg zdravlja za učenike osmih razreda i Također smo proveli i projekt „Znam što je, ne diram, opasno je“ kojemu je cilj zaštita djece i to je za učenike petih razreda. Također vrlo važan projekt koji se u našoj školi provodi već drugu godinu je projekt „Imam stav“. Program prevencije korištenja duhana, alkohola i drugih sredstava ovisnosti. To je projekt udruge „Pet plus“ iz Zagreba u suradnji s Ministarstvom zdravlja. Program je baziran na učenju životnih vještina te promiče pozitivno i zdravo ponašanje. Ciljana skupina ovog projekta su učenici od 12 do 14 godina. Naši učitelji i stručni suradnici su prošli edukaciju i oni su zapravo edukatori. Program se sastoji od 12 lekcija, u svakom razredu se odradi 12 sati, a ono što je zanimljivo je da ovdje sudjeluju i roditelji. Održavaju se na roditeljskim sastancima i radionice za roditelje. U prvom polugodištu održan je I eko projekt, „Šuma će ti zdravlje dati, a ti joj dobrotom vrati“ u kojega su bili uključeni svi učenici naše škole, održan je kviz, tradicionalne igre, radionice pletenja košara od pruća i papira, pisanje literalnih radova na temu šuma, sve je bilo u vezi ekologije. Trenutno se u školi također provodi projekt Mala planinarska škola u suradnji s planinarskim društvom Sokolovac, gdje gospoda iz planinarskog društva najprije drže 4 sata predavanja učenicima, zatim se ide na planinarski izlet. Ono što je isto provedeno ove školske godine i to vrlo uspješno, je Večer matematike za učenike razredne i predmetne nastave i za roditelje. Brojni su projekti i razredne nastave , Zdrava prehrana, Zanimanje ljudi u našem zavičaju, Naš zavičaj u prošlosti, Stoti dan nastave, a ono što mogu najaviti, za što sam upravo dobila informaciju prošli tjedan, da je projekt Veliki koraci malih poduzetnika odobren i u završnoj je fazi. To je projekt čiji je nositelj Dječji vrtić Sv. Leopold Mandić, a uključene su tri gradske škole, naša škola, Cesarićeva i Kanižlićeva te dječji vrtići grada Požege. To je za učenike razredne nastave, a edukaciju će obavljati predavači s požeškog Veleučilišta. Edukacija za učitelje počinje u svibnju, a samo provođenje projekta s učenicima je na jesen, tijekom iduće školske godine. Ono po čemu je naša škola poznata je i uključenost u međunarodni projekt o čemu će više govoriti moji kolege.

Imate li u planu još, do kraja školske godine još neke projekte koje bi valjalo istaknuti i koji su bitni?

Trenutno smo se uključili u još jedan veliki projekt Hrvatska je zemlja dječjih parlamentaraca. Trenutno je to u fazi dogovora, gdje sjednice parlamenta vode učenici drugih razreda osnovnih škola. Planiran je posjet Hrvatskom saboru i u taj sam program sjednica uvrštavane su vrijednosti kao što su solidarnost, identitet, odgovornost, tolerancija te sve one ljudske vrijednosti kojima bi svijet djece mogli učiniti ljepšim, boljim i sigurnijim.

O međunarodnom projektu Comenius u kojemu sudjeluju učenici i nastavnici Osnovne škole Julija Kempfa reći će nam učiteljica hrvatskog jezika gospođa Silva Mihalj Živković jedna od sudionica.  Za početak samo da se podsjetimo o kakvom projektu se radi, kad je on započeo, što se događalo, kakav je bio njegov tijek?

Projekt je išao pod nazivom Različitosti nas spajaju, međunarodni projekt u kojem je uz Hrvatsku sudjelovalo još 4 zemlje. Inače to je Comenius projekt, u potpunosti financiran od Europske unije, ali je to ove godine promijenjeno u Erasmus plus koji objedinjuje sve osnovne i srednje škole te visoka učilišta. Projekt u praksi traje 24 mjeseca, odnosno dvije godine. Mi smo počeli 2013. a završavamo ove godine, tako da smo na samom kraju. Prvi sastanak bio je održan u Turskoj gdje su se susreli koordinatori i dogovorili kako će projekt teći. Drugi sastanak je bio u Požegi. Kako smo mi nekako geografski u središtu između zemalja sudionica a to su Turska, Španjolska, Poljska i Grčka, bili smo im najjeftiniji tako da smo se okupili tu gdje je zapravo bilo i najviše učitelja i učenika, jer se mora paziti na sredstva i koliko će se potrošiti. Prema njihovim pravilima minimum je ostvariti 24 mobilnosti, što znači da putovati mogu 24 osobe . Mi smo uspjeli ostvariti 10 više, ulovili smo jeftinije avionske karte, maksimalno smo štedjeli na darovima, umjesto da ih kupimo sami smo ih izradili i sl. Kad su naši gosti boravili Požegi, slavili smo Dan grada pa im je sve bilo dosta uzbudljivo i sve se nekako lijepo poklopilo. Odveli smo ih na brdo pa su od tamo promatrali sve te naše običaje. Posebno zanimljivo je bilo Turcima. Ja sam bila među skupinom koja je imala veliku sreću posjetiti Španjolsku u svibnju 2014. To je bilo jedno predgrađe Seville gdje smo vodili četvero izvrsnih učenika i troje nastavnika. Stvarno je bilo jako zanimljivo, bili smo na satima u njihovim školama i vrtićima. Tako da je to ujedno bila i edukacija nastavnika. Važno je reći da se kompletan projekt odvija na engleskom jeziku, dopisivanja, dogovori, sama komunikacija i rad, što je i očekivano s obzirom na to da su različite zemlje. Onda su u rujnu 2014. godine učenici i nastavnici naše škole bili u Poljskoj, gdje je ostvarena dosta velika mobilnost jer smo išli autobusom. To je bilo jeftinije pa smo vodili veliki broj učenika. U travnju nam slijedi odlazak nastavnika u Atenu, u Grčku. To je zapravo predzadnji posjet u sklopu projekta i završni sastanak koji će se održati u Španjolskoj, u Sevilli također ove godine. Projekt ove godine mora završiti i mora biti prezentirano sve što smo kroz dvije godine napravili. Još bih napomenula što je točno uključivao taj projekt „Različitosti nas spajaju“. Bazirali smo se na narodne običaje, na nošnje, na prehranu, na neke geografske osobitosti, da malo obiđu našu zemlju. Nismo bili samo u Požegi. Kad su sletjeli u Hrvatsku prvo smo obišli Zagreb i neke znamenitosti, onda smo ih odveli na Plitvice što ih se posebno dojmilo jer takve prirodne ljepote poput Plitvica nema baš svatko. Tamo smo proveli cijeli dan s njima. Tu u Požegi im je bilo vrlo dinamično, čak su nam rekli da ih pustimo da se malo odmore. Imali smo razne radionice, pekli smo naše tradicijske paprenjake u našoj školskoj kuhinji. Svaka večera je bila osmišljena da to budu naša tradicionalna jela. Svaka škola je na temelju boravka kod nas u Požegi imala zadatak izraditi web stranicu. Na radionicama smo izrađivali ukrasne ruže, što je posebno oduševilo Španjolce jer ruža od plastičnih materijala njima dio tradicionalne narodne nošnje. Mi s tim projektima nastavljamo dalje jer je to strašno dobro i za učenike i za nastavnike. Obnovimo znanje jezika, vidimo kako drugi rade, sve je to tu negdje, ali uvijek vidite neke nove stvari, kako oni kod nas tako i mi kod njih. Ostali smo u kontaktu s tim ljudima s kojima smo se družili dvije godine komuniciramo s njima i dalje preko društvenih mreža. Povezali smo se, nismo se zaboravili. Djeca također, naši učenici su ostali u kontaktu s učenicima koje su upoznali iako su sad neki već i srednjoškolci. Toliko jako nam je zapravo taj projekt uspio da se sad nastojimo uključiti dalje u što više sličnih projekata.

Rekli ste da ste Vi konkretno bili u Španjolskoj, kakvi su Vaši dojmovi? Pretpostavljam da ste tamo posjetili i škole. Možete li povući nekakvu paralelu između njihovog i našeg školstva. Ima li kakvih razlika, ima li sličnosti?

Njihova je škola koncipirana tako da je vrtić u sklopu osnovne škole. Drugačiji je sustav, naši sedmi i osmi razredi su kod njih već srednjoškolci. Njima u 6 razredu završava osnovna škola, razredi su malo manji što se tiče broja učenika i prostora. Škole su drugačije građene, montažne su. Što se tiče načina rada, slični smo dosta. Oni su jako orijentirani na engleski jezik što znači da uče povijest, jedan sat na engleskom, jedan sat na španjolskom jeziku. To je bila dvojezična, multinacionalna škola, a zanimljivo je što već u vrtiću, četverogodišnjaci i petogodišnjaci uče pisati, što je mene oduševilo. Kod njih je ploča, prava razredna zelena ploča u skupini petogodišnjaka, a recimo kod nas u vrtićima se ne uči još pisati. Jako ih usmjeravaju na strane jezike što je kod njih znatno više nego kod nas. Zanimljivo je što je kod njih profesor univerzalno zanimanje, a kod nas je to striktno određeno po predmetima. Ima različitosti, ima sličnosti, ali je to fantastično iskustvo za doživjeti. Ući u razred 3000 km dalje, stati u kut i gledati kako njihov profesor odrađuje sat fantastičan je osjećaj.

Što se tiče običaja, tradicije, kulture, gastronomije, kakvi su dojmovi? Kako su učenici odreagirali?

Pa recimo u Španjolskoj je specifična kuhinja, utemeljena je na morskim i riječnim plodovima. Imaju jednu veliku rijeku kroz Sevillu pa smo stvarno jeli egzotične stvari. Naši učenici su bili vrlo tolerantni prema stvarima koje su vidjeli u tanjuru. Sve je bilo ukusno. Ali recimo bilo je neobičnih stvari, poput malih sitnih ribica od par centimetara s crnim očima, one su pržene jako su fine, ali smo moram priznati svi malo nepovjerljivo gledali u to.(smijeh) Petina projekta je bila utemeljena na različitosti u prehrani i nije bilo toga „ružno mi je, ja to neću jesti“, tako da smo stvarno sve jeli i sve nam je bilo fino, iako je bilo potpuno različito od naše kuhinje. Ja ne znam dodirnu točku između prehrane u Slavoniji i Andaluziji, s tim da je zanimljivo što oni večeraju u 22 sata, pa kad smo im kod nas u 19 sati poslužili večeru Španjolci su pitali kako se zove taj obrok i je li mi stvarno tako rano jedemo. Kod njih sunce zalazi u 22 sata što je logično da večeraju u to doba. Velike su razlike u prehrani, to je bilo baš zanimljivo. Svako smo jelo fotografirali, oni su se potrudili napraviti te tradicionalne stvari za nas, kao i mi za njih. Poljaci opet imaju kuhinju vrlo sličnu našoj, od pečene prasetine, kiselog kupusa i tako dalje, ali kod Španjolaca razlika je ogromna. Za Grčku koja nam tek slijedi ćemo vas izvijestiti.

Kako su gosti reagirali na naše tradicionalne slavonske specijalitete? Jesu li im se svidjeli?

Svi su jeli, jako im se svidjela purica s mlincima što smo uzeli kao zagorski specijalitet. Suhi kolačići su jako dobro prošli pa smo im spakirali da imaju i za ponijeti. Baš su bili oduševljeni. Na brdu, za Dan grada im je bio poseban doživljaj, jesti na otvorenom i u takvom ambijentu. Mi smo pazili na Turke pa smo im prilagodili hranu, imali smo pečenu piletinu, patku i sve što su oni mogli jesti tako da su bili jako zadovoljni.

Može se reći da je to jedno sjajno iskustvo i za učenike i za nastavnike, puno lijepih uspomena, puno naučenog o drugim kulturama,  religijama, o gradovima i zemljama, ali i jedno lijepo i dugotrajno prijateljstvo. Prijateljstvo za sva vremena, moglo bi se  reći?

Slažem se potpuno i stvarno sam sretna što smo i dalje u kontaktu. Puno smo se povezali na nekoj prijateljskoj razini, mene je to oduševilo, stvarno neočekivano, jer mi smo zapravo poslovni partneri, ali na kraju se ispostavilo da se možemo biti i prijatelji. Ja sam fascinirana.

Nastavnik tehničke kulture, gospodin Zoltan Bartaky je voditelj projekta i od samog početka također aktivno sudjeluje u njemu. Čuli smo od vaše kolegice, Silve Mihalj Živković sve o programu Comenius, no Kempfova škola priprema i neke druge projekte.  U kojoj fazi ste sada i koji su to projekti ?

Što se tiče tih novih projekata, pošto nam je ovaj pri završetku, odlučili smo se prijaviti i na druge, odnosno izraditi novi projekt. Imali smo i pripreme tijekom zimskih praznika u Kaptolu, gdje je lokalna akcijska grupa Papuk-Krndija organizirala seminar za sve zainteresirane nastavnike da bi što lakše popunili i izradili projekt. Nastavnica Silva, nastavnica Nina Horvat i ja bili smo na tom seminaru koji je trajao sedam dana i to nam je uvelike olakšalo izradu projekta, jer smo i na prošlom bili partneri. Sad smo mi odlučili napraviti svoj samostalni projekt i odabrati partnere.

Vi ste sudjelovali u projektu Comenius. Kakva su Vaša iskustva I koliko su zapravo ti projekti značajni i dobri i za same nastavnike a posebice za učenike?

Mogu reći da su jako dobri jer u svakoj toj zemlji vidjeli smo neki novi način i pristup nastavi. Recimo u nekim zemljama u kojima smo bili, tipa Španjolska ili Poljska. Oni neke predmete imaju samo na engleskom jeziku. Primjerice matematiku imaju i na španjolskom i na engleskom, prirodu imaju samo na engleskom, tako da njihova djeca već u petom razredu bolje komuniciraju na engleskom jeziku od nas. To je recimo jedno pozitivno iskustvo.

Hvala Vam lijepo što ste bili naš gost, želim da Vam projekti uspiju, da budu odobreni, a onda ćemo se ponovno naći i porazgovarati o dojmovima i iskustvima.

Ja se isto nadam, pogotovo bih volio da prođe naš projekt u koji ćemo uključiti i učenike s posebnim potrebama, pa bi nam bilo drago da i njih možemo negdje malo odvesti , da i oni mogu nešto vidjeti, naučiti i bolje se pripremiti za svoju budućnost.

Odgovorite na anketu Radio Vallis Aurea najčešće slušate?